Po brojnim medijima u državi se ovih dana vrti poziv na štrajk građana Bosne i Hercegovine. Da li nam se građanska svijest probudila ili ipak idalje spavamo? Brojni građani su izjavili kako ne mogu izdržati a da ne odu u prodavnicu taj dan, jer im jednostavno treba namirnica. Drugi, smatraju kako mogu izdržati te se pozivaju na štrajk. U modernom i brzom svijetu gdje sve brzo leti, naš narod je ostao tu negdje, kao kornjača recimo. Uvijek smo zadnji u nečemu i čudimo se kako promjena ne dođe do nas. No, neko se odlučio da javno postavi poziv na štrajk zbog visokih cijena. Koliko smo trebali čekati na ovo? Cijene skaču u "nebesa" dok narod jednostavno šuti i ne želi izaći na ulice. Ako je jedini način da se pasivni narod probudi, zapravo putem medija. Onda nam je sigurno jasno gdje smo i šta smo. Dojma smo, da na ulice izlaze samo oni kojima je potrebno i koji stvarno žele promjenu. Ali, naših građana tu izgleda nema. Cijene su rasle godinama unazad a svi su šutjeli, zašto se sada buniti? Zar nam je okej bilo da hljeb ( zavisi od grada do grada) plaćamo skoro 4 KM i da nam ne smeta?Sve dok je do 4 KM "može se trpiti". Klasična naša izjava. Gorivo svaki dan poskupljuje, ali se niko ne buni za to. Ljudi su u svojim automobilima a gorivo skupo. Penzioneri se moraju saginjati i skrušavati u marketima jer ne mogu sebi priuštiti ni minimalne stvari.

Mi k'o mi. Sve nam je dobro dok se ne puca. A tamo gdje smo zadnji trudimo se održati to mjesto. Imamo sada priliku promijeniti neke stvari koje nam se ne sviđaju. Ko će drugi ako ne mi?