Upoznali smo se u sklopu jednog događaja koji je okupio mlade i kreativne ljude, a Frenkie je bio gost i govornik. Priznajem, u početku sam bila pomalo nervozna, a ipak je to neko koga sam slušala godinama. Međutim, čim smo započeli razgovor, sve je postalo prirodno i opušteno. Njegova skromnost i otvorenost su me oduševile. Govorio je o muzici, o radu s ekipom iz FM JAM-a, o tome koliko je bitno ostati vjeran sebi i ne prodati svoje vrijednosti zbog trenutne slave.
Posebno mi je ostala u sjećanju njegova rečenica da “prava umjetnost ne dolazi iz želje da se svidiš svima, nego iz potrebe da kažeš ono što zaista osjećaš”. Taj trenutak me podsjetio zašto volim ljude koji stvaraju s iskrenošću, jer takvi ljudi ne glume, nego žive ono o čemu pričaju.

Taj susret s Frenkijem bio je više od običnog upoznavanja s poznatom osobom. Bio je to podsjetnik da uspjeh ne mora značiti gubitak skromnosti i da se iza velikih imena često kriju još veća srca. Otišla sam kući ispunjena motivacijom i zahvalnošću, svjesna da sam imala priliku upoznati nekog ko ne samo da stvara dobru muziku, već i inspiriše druge da ostanu dosljedni sebi.
Neki susreti traju samo nekoliko minuta, ali njihova poruka ostaje zauvijek, a ovaj susret bio je upravo takav.

Zato, kad god pomislite da su vaši snovi daleko, sjetite se da se čuda dešavaju upravo onda kad im se najmanje nadate.
Možda baš jedna večer, jedan razgovor ili jedan osmijeh promijeni vaš pogled na svijet,kao što je meni promijenio taj susret s Frenkijem.