U petak je, na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, održano predavanje na temu „Novinarstvo na rubu stvarnosti – izazovi i mogućnosti kreativnog izraza“. Ozren Kebo, novinar i publicista, govorio je o „strahovitom uticaju tehnologije“, promjenama u društvu, novinarstvu kao profesiji koja se mijenja uporedo s napretkom tehnologije, zanimljivim poređenjima, te događajima i znanjima iz svog života.

Ozren Kebo je rođen 1. juna 1959. godine u Mostaru. Diplomirao je novinarstvo na Fakultetu političkih nauka „Veljko Vlahović“. Bio je pomoćnik urednika u „Večernjim novinama“ i magazinu „Dani“, te komentator u magazinu „Slobodna Bosna“. Bio je glavni urednik magazina „Start“, koji je 2003. godine proglašen najboljim bosanskim magazinom. Smatra se za čovjeka koji je svojim radom doprinio razvoju novinarstva u Bosni i Hercegovini.

Od pisaće mašine do umjetne inteligencije, od dana provedenih u istraživanju, do jednog sata. Proces je kraći, a protok informacija nikada veći. Tajne ne postoje ili barem ne zadugo. Fasciniran tehnologijom i mogućnostima koje nudi, ali s opreznošću i zadržavanjem duše i ljudskosti koju novinar unosi u svoje priče, Kebo je govorio o procesu jedne priče, prije klika i copy paste-a, rekla bih. Nakon prisustvovanja događaju, novinar se vraća u redakciju pisati vijest, s informacijama koje samo on ima i svojim doživljajem koji je autentičan. Dahtilografska služba bi potom čitala i gramatički, pravopisno korigovala tekst, koji bi potom bio predat uredniku. Vrijeme i proces. Danas vijest imamo tik nakon što se događaj dogodio. Da li je to dobro – i praktično, dodala bih, ali da li se gubi na suštini i orginalnosti članaka koje čitamo?

„Istraživačke mogućnosti su beskrajne, a brzina nezamisliva“, kazao je Kebo. Na pitanje kako se oduprijeti iskušenju umjetne inteligencije, novinar je mudro odgovorio kako je tehnologija „alat“, te da mi „ne trebamo biti njene sluge“. Korisno - da, ali granica mora postojati.

Također je istakao važnost ključnih novinarskih principa, poput objektivnosti, neutralnosti, pristojnosti. „Ne skanjuj se od pitanja, nego od grube intonacije“, rekao je, objašnjavajući kako se sagovornik, kao i publika, trebaju poštovati.

Svoje izlaganje je završio pasusom iz teksta Strahote zapada, Ines Sabalić:

„Koliko god Sarkozy bio samoljubiv, on razumije demokraciju. Ne kažem da taj televizijski intervju nije bio drugačije vođen, nego sličnim našim televizijama. Za razliku od kolega koji vode takve emisije, četvorica novinara specijalista su intervjuirali Sarkozya i nisu nikada Sarkozyu upadali u riječ. Nikada nijedan od njih nije bio ništa drugo nego savršeno uljudan, a ipak su ga secirali bez milosti“, na što je dodao kako je ovo „sve što trebamo znati o našoj profesiji“.

Novinarstvo jesu riječi, ali moje. Riječi koje samo ja tako mogu sastaviti i niko više. Novinarstvo je ljubav i želja za životom, sjaj u očima, adrenalin u krvi i ono nešto u stomaku što te raduje i plaši u isto vrijeme. Poruka predavanja, ali i poziv – čuvajmo dušu svojih riječi i svoja uvjerenja, tehnologija je alat kojim mi upravljamo.

Događaj su organizirali Fakultet političkih nauka Univerziteta u Sarajevu i Centar za kritičko mišljenje uz podršku Ambasade Kraljevine Nizozemske u Bosni i Hercegovini.