Jedan od velikih talenata regionalne košarke koji je porijeklom iz Sarajeva Haris Brkić ubijen je nakon treninga 2000. godine, a prije par dana je obilježena 24. godišnjica od zločina i njegove smrti.
Haris Brkić je rođen u Sarajevu 1974. godine. Otac mu se zvao Ismet, a majka Radmila. Već u djetinjstvu je shvatio da želi da se bavi košarkom te se ubrzo upisao u akademiju KK Bosne, nekadašnjeg šampiona Eurolige.
Brkić je tu proveo par godina i naučio osnove, a zatim dominirao u mlađim kategorijama. Početak rata u našoj Bosni i Hercegovini 1992. natjeralo je Brkića da napusti svoj rodni grad te ode kod svoje bake sa mamine strane u Srbiju, tačnije u Požarevac.
Pošto je Haris bio veliki potencijal u KK Bosni te se želio nastaviti baviti košarkom uspio je dobiti priliku da se potencijalno pridruži ekipi KK Partizan ukoliko se dobro pokaže na treningu. To je i uradio tako da se 1992. godine pridružio Partizanu
Sezonu prije su osvojili Euroligu sa sada legendarnim trenerom Željkom Obradovićem. Prvu sezonu Brkić je otišao na posudbu u Borac iz Čačka, a nakon toga je skoro čitav ostatak karijere proveo u Partizanu, osim jedne sezone kada je nastupao za Budućnost iz Podgorice.
U 7 godina provedenih u Beogradu Brkić je postao miljenik navijača. Bio je taj koji je čitavu utakmicu igrao sa visokim intenzitetom, a nerijetko je pokazivao ogromnu ljubav prema Partizanu.
Nakon što se vratio u ekipu krajem 2000. godine, nakon godine u Crnoj Gori, Haris je bio uzbuđen da nastavi karijeru onako kako je i započela. Ubrzo nakon što je došao je, jednom prilikom nakon treninga, ubijen.
Brkić je završio trening prije suigrača te je želio požuriti za spremanjem stvari za odlazak na gostovanje u Istanbul. Navodno se Brkić susreo sa kriminalcima koji su pokušali bezuspješno obiti njegov automobil. Nakon što su ga vidjeli ispalili su više hiceva iz pištolja, a dva metka su pogodila Brkića. Nakon 4 dana u bolnici podlegao je svojim povredama. Brkić je sa tek 26 godina života hladnokrvno ubijen.
Nikad se nije otkrilo ko je napadač ili napadači koji su usmrtili ovu mladu nadu. Kružile su mnoge teorije, od ubistva po nacionalnoj osobi zbog okolnosti nakon rata pa sve do upletenosti Zemunskog klana.
Brkić je osvojio 3 lige Jugoslavije i dva Kupa, a osvojio bi sigurno još više da je imao vremena. Za juniorsku reprezentaciju Jugoslavije je osvojio bronzu, a par put je nastupao i za seniorsku reprezentaciju. Nikad nije igrao na velikim takmičenjima.
Ubistvo Harisa Brkića ne smije biti zaboravljeno! Pamtiti ćemo Harisa po njegovom talentu i velikodušnosti koju je svako oko njega osjetio.
