Iako su društvene mreže prvobitno zamišljene kao prostor slobodne razmjene mišljenja i demokratske komunikacije, njihov razvoj otvorio je mogućnost sistematske manipulacije informacijama. Naime, savremeni digitalni prostor omogućio je društvenim mrežama da postanu jedan od najutjecajnijih instrumenata za oblikovanje javnog mijenja. Posebno mjesto u tom procesu zauzimaju Facebook grupe, stranice i anonimni profili, koji se sve češće koriste kao sredstva za promociju određenih političkih ideja, kreiranje kontrolisanih narativa i diskreditaciju političkih neistomišljenika.

Facebook grupe i stranice danas često prevazilaze funkciju običnog informativnog prostora te postaju svojevrsni centri političke propagande u kojima se planski proizvode i distribuiraju sadržaji usmjereni ka homogenizaciji određenog biračkog tijela. Kroz anonimne profile, koordinirane komentare i kontinuirano ponavljanje identičnih poruka stvara se privid općeg društvenog konsenzusa, dok se suprotni politički stavovi predstavljaju kao prijetnja kolektivnim interesima zajednice.

Jedan od problema ovog pristupa jest i činjenica da sadržaji objavljeni unutar ovakvih grupa često počivaju na emocionalno intenzivnoj retorici, selektivnom predstavljanju informacija, što često dovodi do zaključka da se stvara ambijent u kojem politički protivnici se ne prikazuju kao legitimni učesnici demokratskog procesa, nego kao „izdajnici“, „neprijatelji naroda“ ili osobe koje djeluju protiv interesa države, naroda ili lokalne zajednice.

Na taj način nastaju digitalni „eho-prostori“ unutar kojih se kritičko mišljenje zamjenjuje kolektivnim potvrđivanjem unaprijed oblikovanih političkih narativa.

KRAJIŠKA SEDMA FACEBOOK SILA

Već duži vremenski period u digitalnom prostoru djeluje i Facebook grupa pod nazivom „Istina o bosanskim političarima“, koja se na prvi pogled predstavlja kao platforma za razmjenu tzv. „insajderskih informacija“ o političkim akterima i društvenim procesima. Sadržaji koji se objavljuju unutar ove grupe često su oblikovani tako da ostavljaju dojam ekskluzivnih i povjerljivih informacija dostupnih samo određenom krugu korisnika, čime se kod članova grupe nastoji stvoriti osjećaj posebne upućenosti i povjerenja u plasirane narative.

Međutim, detaljnijom analizom komunikacijskih obrazaca, sadržaja objava i aktivnosti pojedinih profila, može se uočiti da ova grupa prevazilazi okvir spontanog digitalnog okupljanja građana te poprima karakteristike organizovanog propagandnog prostora. Aktivnosti unutar grupe usmjerene su ka idealizaciji određenih političkih stavova i političkih aktera, dok se istovremeno sistematski diskredituju suprotna politička mišljenja i pojedinci koji ne pripadaju dominantnom ideološkom okviru grupe.

ISTI OBRAZAC – DRUGAČIJI METOD

Za razliku od Facebook grupa, koje ipak ne pružaju potpunu anonimnost, Facebook stranice predstavljaju znatno pogodniji alat za širenje propagandnih sadržaja. Naime, kod grupa je profil autora objave uglavnom vidljiv ostalim korisnicima, a čak i u slučaju korištenja opcije anonimne objave, identitet autora ostaje poznat administratorima grupe. Upravo zbog toga se u digitalnom prostoru često koriste lažni profili, čija je osnovna svrha plasiranje i distribucija propagandnog sadržaja bez preuzimanja lične odgovornosti.

Potpuno drugačiji model djelovanja primjetan je kod Facebook stranica koje najčešće koriste nazive s prefiksima ili sufiksima poput „kuloari“, „insajder“, „otkrivamo“ i sličnih termina koji sugeriraju ekskluzivnost i pristup povjerljivim informacijama. Njihova aktivnost posebno dolazi do izražaja u predizbornim periodima, kada postaju značajni akteri u oblikovanju javnog mnijenja.

Mehanizam djelovanja ostaje isti: kreiranje digitalnih „eho prostora“ u kojima korisnici bivaju izloženi isključivo sadržajima koji potvrđuju unaprijed uspostavljene političke stavove. Razlika je u metodu. Dok se u grupama oslanja na mrežu korisničkih profila, Facebook stranice koriste prednosti potpune anonimnosti, većeg dometa i bržeg širenja sadržaja putem algoritama društvenih mreža. Informacije koje se na njima objavljuju često se predstavljaju kao činjenice koje nije potrebno dodatno provjeravati, iako za mnoge od njih ne postoje jasno navedeni izvori niti potvrde njihove vjerodostojnosti.

U okviru pripreme ovog članka upućeni su upiti pojedinim profilima i stranicama koje su predmet analize, s namjerom da i njihovi administratori ili autori sadržaja dobiju priliku iznijeti svoje stavove i pojasniti način rada. Međutim, odgovori nisu pristigli. Takav izostanak komunikacije dodatno otvara pitanja o načinu funkcionisanja ovih stranica, njihovoj organizaciji, kao i o tome ko kreira sadržaj, ko određuje uređivačku politiku i u čijem interesu se pojedini narativi kontinuirano plasiraju javnosti.

GDJE POČINJE INFORMACIJA, A GDJE PRESTAJE ODGOVORNOST?

Prema posljednjim dostupnim podacima o stanovništvu Bosne i Hercegovine, značajan dio građana i dalje se suočava s različitim oblicima funkcionalne i digitalne nepismenosti. U takvom društvenom kontekstu nameće se pitanje u kojoj mjeri prosječni korisnik društvenih mreža može razlikovati vjerodostojnu informaciju od manipulativnog sadržaja, te gdje prestaje pravo na objavljivanje, a počinje odgovornost za javno izgovorenu ili napisanu riječ.

Analiza sadržaja objavljenih na pojedinim Facebook stranicama, profilima i grupama pokazuje da se vrlo često ne radi o novinarskim člancima u profesionalnom smislu te riječi. Umjesto toga, prisutna je praksa gomilanja parcijalnih informacija, poluistina, komentara i insinuacija s ciljem oblikovanja određenog političkog stava kod publike. Takav pristup ne doprinosi informiranju javnosti, nego stvaranju unaprijed definisanih percepcija i, nerijetko, javnom diskreditiranju pojedinaca ili grupa koje zastupaju drugačija politička uvjerenja.

Poseban problem predstavlja činjenica da je odgovornost za objavljeni sadržaj često teško utvrditi. Za razliku od registrovanih medija, koji podliježu određenim profesionalnim i zakonskim standardima, anonimne stranice i profili uglavnom djeluju bez jasno istaknutog autora, urednika ili vlasnika. Posljedica takvog djelovanja jeste stvaranje medijskog prostora u kojem se informacije mogu plasirati bez provjere, dok odgovornost za eventualne posljedice ostaje nejasna ili potpuno izostaje.

Upravo zbog toga pitanje odgovornosti postaje jedno od ključnih pitanja savremene digitalne komunikacije. Jer tamo gdje ne postoji odgovornost za izgovorenu riječ, otvara se prostor za manipulaciju, dezinformacije i zloupotrebu povjerenja javnosti.

Kada je u pitanju profesionalni metod pružanja informacija, posebno političkih, za kraj ću citirati Brankicu Stanković, koja je u dijelu jednog govora rekla: "Nijanse su presudne da li ćete nekog da optužite ili ćete samo da skrenete pažnju što možda može da bude problem. Nikada ne iznosimo optužbe..."