Cijela sada već prošla sedmica je brujala o skokovima sa Starog. Portali objavljuju na sve strane. Ma nema, kontam bit će puno.

Idem logično da ispratim kako skaču a i da podržim rođaka koji skače. Kontam bit će bijeli svijet kako su mediji najavili.

Na ulazu u plato ispred Starog stoje tri žene i naplaćuju ulaz na skokove. 10 maraka po osobi veli. Zastanem na trenutak i kontam u sebi.. "je li moguće da su privatizovali i ovo malo?"

U razgovoru sa bratom skontam da se do sada nisu naplaćivali nikada. Kontam se bi li dao ili ne.. Brat će dati, ja ću pokušati naći alternativu.. Idem na Lučki Most, tamo je pogled dobar na Stari.

Dođem do Lučkog, puno sve. Više ljudi na Lučkom nego ispod Starog čini mi se. Puno sve, ne može se ostat. Idem bratu. Dat ću im tih 10 maraka, sada i više nikada. Dajem pare i ulazim na plato. Kad "šaka jada" ljudi naspram prethodnih godina.

Zašto li baš se pitam? Privatizovali svaki dio Mostara kao da je njihovo. Ko je normalan vidio naplaćivati 10 maraka po osobi na ulaz na skokove? Da su Red Bullovi imalo bi smisla. Ali, tradicija je u pitanju. Gdje ćeš naplaćivati?

Kontam kao možda zbog smeća ili nešto treće. Samo sebe pokušavam utješiti.

Skokovi prođoše dobro. Nakon polufinala, razbježa se i ono malo ljudi. Ostadoše turisti kojima je to atrakcija. I više je turista bilo nego domaćih. Normalno kad se ulaz naplaćuje a i ćelopek upekao.

Normalno da nema ljudi kad smo grad slučaj. Podjeljen haos. A ne bismo trebali biti..