Realnost u kojoj je fudbal ipak najvažnija sporedna stvar na svijetu. Znatno su važnije penzije, borački dodaci, zastoji na izgradnji koridora Vc, plate državnih uposlenika, status vozača u EU, reformski zakoni, gašenje fabrika, epidemija femicida... Sami nastavite niz. Zera sreće je dovoljna da nas makar na kratko iščupa iz zagrljaja kolektivne letargije, ali ne i da trajno promijeni stanje države i društva u kojima živimo.

Hronične sekirancije:

Za domaći sport svaka pobjeda je istorijska, pa čak i ona u boćanju ili pljuvanju u dalj, jer su svakodnevni porazi na veliku žalost mnogo uticajniji.

Na meniju su trenutno nova previranja oko Južne interkonekcija, kao i mnoštvo investicionih nepoznanica čiji bi značaj dugoročno posmatrano mogao da bude od ključnog značaja. Najvažnije pitanje je ono koje se odnosi na vlasnike kapitala uz pomoć kojeg bi projekat trebao biti realizovan. I dalje je veoma živ scenario u kojem bismo mogli postati energetski taoci i to pod sponzorstvom domaćih, političkih struktura.

Ni problem zajedničkog pregovarača u pristupnim pregovorima sa Evropskom unijom nije riješen, a hronična blokada Doma naroda PS BiH pratiće nas sve do oktobra. Ne treba isključiti ni mogućnost da se blokade nastave i nakon opštih izbora. Ukoliko SNSD i HDZ iznova odnesu većinu glasova među srpskim i hrvatskim biračkim tijelom, Dom naroda nastaviće sa radom shodno njihovim interesima.

Niz tragedija, prevashodno prouzrokovanih ljudskim, vladajućim nemarom idalje nije dobio svoj epilog. Za pogibiju devetnaest osoba u Donjoj Jablanici još niko nije odgovarao ni politički, a ni krivično.

Požar u domu za starija lica u Tuzli više se ni ne spominje, a omladinski bunt u Sarajevu nakon tramvajske nesreće utihnuo je sa prvim danima Ramazana.
Kantonalna vlada je i pored ostavke premijera preživjela zahvaljujući tehničkom mandatu.

Slučaj podvođenje maloljetnih djevojaka od strane policijskih službenika u Tuzlanskom kantonu dobija novu dimenziju nakon što su nedavno još zaštitnika ustavnog poretka uhapšena.

Nasilje na ulicama Mostara stihijski pretvara ovaj grad u domaću kriminalnu prestonicu, a nadležni se odgovornošću dobacuju kao lopticom, ali preko leđa građana.

Entitetske vlasti nedavno su iznova ovjerile status slijepog crijeva koji odavno pripada Krajini, a ovog puta pečat je stavljen u trenutku kada su pojedini gradovi i do pet dana proveli bez električne energije.

Manji entitet je po ko zna koji put podigao kredit, a žiranti će biti građani. Odnos koeficijenata za raspodjelu prihoda od indirektnih poreza idalje nije korigovan, te tako malo manje od pola države preživljava zahvaljujući malo većoj polovini.

Tranša sredstava iz evropskih pristupnih fondova čami na tuđim računima u iščekivanju nekog boljeg sutra.


Sve je ovo realnost u Bosni i Hercegovini, jednako onoliko koliko je i pobjeda protiv Italije stvarnost, a ne san.
Zvuči čudno, ali bilo bi bolje da idalje sanjamo mundijal, nego li tragedije, dugovanja i stalni osjećaj nesigurnosti. Nažalost, u svakodnevici kakva je bosanskohercegovačka, vremena za radost uvijek je najmanje, a onih koji bi se radovali još i najmanje.