Nakon svih dešavanja koja su zadesila Srbiju i brojnih manjih protesta u znak nezadovoljstva politikom i vladom, sve je eskaliralo jučer kada se Srbija ujedinila i na gradskom trgu Slavija pojavila ogromna masa ljudi.
Mi k'o mi
Prije par mjeseci u katastrofalnim poplavama u Jablanici i Konjicu živote je izgubilo blizu 20 ljudi. Koliko god mi željeli da su naši studenti ili naši ljudi izašli na ulice kao u Srbiji, nažalost to nismo doživjeli, niti se ostvarilo. Našem narodu je sve dobro dok nije pred njegovom kućom. "Sve je dobro dok se ne puca" rekli bi naši. Opet dolazimo do toga da prosječni Bosanac i Hercegovac za državu čuje samo kada igra reprezentacija u fudbalu ili u košarci. A kao narod dičimo se državom samo tako. "Nemoj ni slučajno neko da bi je takao". Kada nas mediji u Srbiji ili u Hrvatskoj razapinju onda smo veliki, niko nam ravan nije. Gdje smo sada kada treba izaći na ulice? Svako svoju politiku vodi. Narod šuti, vlast uživa jer narod očigledno ne vidi krivca u nikome. Kamenolom jeste bio ilegalan, ali mi k'o mi, proći će malo vremena i zaboravit ćemo na to. "Srećom za par godina to će nam biti uspomena kao snijeg u Hercegovini 2012-te godine."
Koliko god da kukali i jadikovali na političare, rezultat u vidu promjene nećemo dobiti samo kukanjem i jadikovanjem. Treba konkretno nešto uraditi. Izaći na ulicu. Šta nas košta? Da li ćemo dopustiti opet da nam stradaju nedužni ljudi ili ćemo jednostavno izaći i biti svi ujedinjeni kako bismo nešto uspjeli napraviti kao narod?
