Cijene stanova svakim danom skaču i to "do nebesa" reklo bi se. Mnogi ne mogu da priušte ni onaj mali stan za sebe a kamoli nešto više. I dok njihove cijene upravo rastu, svakim danom gledamo kako se ruše ruševine i grade se novi stanovi. Kome? Kome se gradi ako narod nema novca da priušti i onaj najosnovniji stan sebi? Većinom su ljudi pod kirijama i plaćaju stanodavcu neki novac.

Lijepo je vidjeti novu građevinu i nemam ništa protiv da se izgradi. Ali, čemu poenta tolikih stanova koji ionako skaču sa cijenom? Ko će ih kupiti? Osim neki političar ili neko sa mnogo finansija. Normalan narod nema novca svakako za to. Jedino ako neko kredit podigne i zaduži se do kraja života a i to je upitno.

Uzet ću za primjer svoj Mostar i poznato Šetalište na Španskom trgu. Svi mostarci znaju gdje je bio popularni "točak" i gdje je Željko Joksimović uveo mostarce u novu 2024-tu godinu. Upravo na tom mjestu, koje je bilo centar nekog kulturnog zbivanja niče nova zgrada. I to za življenje. Gdje baš na Šetalištu? Mogla je kakva druga zgrada biti. Možda nešto za kulturu u gradu? "Ma jok, 'ta će nam to". Možda neki Muzej u centru grada da se narod ima čemu da divi, a turisti da vide?

Svakim danom vidimo mnogo ruševina oko nas i stalno se pitamo kada će biti obnovljene. Pa tako i dočekamo na neku obnovu. Kad ono "šipak". Umjesto prijašnjeg lupam Hita dobijemo Hrvatsko Narodno Kazalište i to u centru grada. Ništa protiv HNK, ali dajte nam Hit. Fali nam još Mepasa po gradu. Fali nam još čudnih muzeja i velikih tržnih centara po samom gradu. Negdje gdje je svima pristupačno.

Taj se novac mogao proslijediti za obnovu željezničke stanice koja je malo je reći ruglo. Od mirisa urina do brojnih šprica po njoj. Ali eto, nekome nije u cilju da pomogne gradu. To što će narod morati izdvajati ogromne novce to nije nikoga briga. Bitno je da niču novi stanovi.