I dok se svakim danom svaki student susreće sa mnogim poteškoćama, oni koji se nazivaju "pravi studenti" se bore da im ukradu sva njihova prava. "Studentski je život najteži, pa je l'?" Studenti su tu, na fakultetu, završavaju godinu za godinom samo kako bi dobili stečeno zvanje i na kraju diplomu. Diplomu koja će vrijediti. Neki od studenata pronađu lakši put pa dođu do diplome drugim putem. Uz malo novca, jedan papir sa lažnim pečatom se lako nekome dodjeli. No, ne i znanje! Mučenje sa 4 +1 ili 3 +2 ( zavisi kako na kojem fakultetu) za studente predstavlja veliku teškoću. "Valja ga završiti".
Problem sistema, nije jedini koji ih ubija. Ubija ih onaj novac koji teško zarade pa ga daju da uplate godinu. Godinu za koju nisu ni sigurni da će proći zbog pojedinih profesora. "Teške li brige".

I kako takvi studenti da ne izađu na ulice, kada im se iza leđa rade mnoge stvari? Kupuju se diplome, preko veze se zapošljavaju oni bez fakulteta, novac im ode u sekundi. Još im je i stipendija smanjena. Kako takvi studenti bez adekvatne zgrade, labaratorija ili drugih potrebnih zgrada da ne izađu na ulice?

Mnogi kažu "politika je kriva". Nije ovo više politika, ovo je pitanje svih studenata na Balkanu. Ako se inat u Srbiji probudi i dođe do promjene vrlo vjerovatno da će doći i kod nas do iste. No, ako se upletu mnoge sile i studenti ostanu bez željenig cilja, onda se teško piše ijednom studentu. Patnja i agonija će se nastaviti.

Dok se u Srbiji protestuje, u Bosni i Hercegovini svi normalno idu na fakultet, kao da se ništa ne dešava, kao da nema nepravde, nema zgrada, novac kao da će im ostati.. Baš ništa, apsolutno ništa.