Građani Bosne i Hercegovine se svakodnevno susreću sa raznim nedaćama. Bilo da se radi o dizanju cijena, novom slučaju femicida, slučaju u Brčkom ili o situaciji sa Dodikom. Važno je istaći kako se građani i njihov glas ne čuje dok je riječ o cijenama ili o femicidu, a itekako se čuje kada je u pitanju prijetnja ratom.
Ostavljamo utisak da nas je za državu jedino bitno kada se prijeti ratom i da trk tada za nju čujemo. Pitanje je "hoće li toga rata uopšte i biti"?. Zašto je mentalitet našeg naroda odjednom postao takav da jedino ako se radi o ratu onda pričamo.

Koliko je slučajeva femicida bilo u državi? Protesti se nisu organizovali, iako jesu bilu se jadni i bijedni sa jako malo ljudi. Cijene rastu svaki dan. Šta smo učinili? Napisali nekolicinu komentara na Facebooku o tome? Za slučaj u Brčkom se skoro više i ne čuje od prioritiziranja Dodika i njegovih riječi. U Tuzli se dešava problem sa busem, o tome skoro niko i ne priča.

Do kada ćemo davati pažnju nebitnim osobama i temama, a sve što je bitno ostavljati pod "tepih"?. Kada smo to kao društvo takvi postali?

Genocid se dešava u Palestini, proteste i skupove podrške i ne viđamo. Jedino što viđamo jesu komentari, storyi i slično.. gdje mladi ljudi daju podršku. Tu već vidimo da i mladi ne teže ka nekoj promjeni s' obzirom da ne žele bilo kakve proteste ili skupove podrške?

Važno je reći da isti ti ljudi kukaju kako će rat ubrzo i kako će se sa tim izboriti. Ma' "vazda po nama udaraju" rekli bi.

Ko bolan udara? "Ti" sam po sebi udaraš pogrešnim mislima i pogrešnim stavovima. Zato nam i jest tako kako jest. Sve dok se ne osvjestimo na svakodnevne stvari, teško da ćemo ići ka boljem.