Najmlađi debitant u Ligi šampiona i španski reprezentativac ima sve predispozicije da postane velika zvijezda: suvišna kurčevitost, prirodni talenat, višemilionski ugovor, fabrikovana raskalašnost i vrhunske vještine sa loptom.

Sportaki aspekat njegovog uspjeha najmanje je bitan. On je kao i većina nas dijete svog vremena. Vođen samo jednom, ultimativnom maksimom: Sve, sad i odmah.

Spočitavati bilo šta Lamine Yamalu bilo bi isto kao i kritikovati Njegoša onomad zbog ksenofobije i raspirivanja etničke netrpeljivosti.

Pljuvati po Turcima, otvoreno targetirati poturice i zazivati masovne bojeve bio je trend u javnom prostoru Balkana tokom 19. vijeka.

Nažalost, trendovi ni danas nisu znatno drugačiji.

Tada je Njegoš predstavljao moralnu i patriotsku vertikalu. Mjernu jedinicu za količinu iskazanog srpstva.

Problem je kada danas, u drugoj deceniji 21. vijeka imate Njegoševe stavove, a Yamalovo ponašanje.

Sa vremenske distance Njegošu se može oprostiti, bilo pa prošlo Petre i šta sad? Tvoje loze odavno nema, a i Turcima je poslije 500 godina dokurčilo da ratuju sa vama Srbima.



Ipak, sa koje to vremenske
distance i koliko daleko od danas treba da odemo kako bismo ispod ruševina društva, otresajući prašinu sa dlanova pronašli kakvo - takvo opravdanje za španskog fudbalera?

Sjaj zvijezda na nebu iznad blatnjavog Rocafonda:

Vratimo li se osamnaest godina unazad, zatičemo ga u majčinom naručju, goluždravo umotanoga u pelenu sa dudom u ustima i prvim naznakama kose na prhkom tjemenu.

Dijete marokanskog fasadera i konobarice iz Ekvatorijalne Gvineje, Lamine Yamal odrastao je u Rockafondu, zabačenom naselju na rubu gradića Mataro u Kataloniji. Ili, prostim geografskim odrednicama u vukojebini.

Sa svega šest godina pronicljive oči sportskih skauta prestižne La Masie iščupale su ga iz sopstvenog djetinjstva i odvele put Barcelone. Fudbalski koncept danka u krvi.

2014. godine odlazi u katalonsku prestonicu. 2023. godine sa svega 16 godina postaje najmlađi debitant u Barceloninim utakmicama u svim takmičenjima. Naredne godine biva najmlađi igrač, ali i strijelac na EURU, gdje njegova reprezentacija podiže pehar starog kontinenta, čime postaje i najmlađi osvajača u istoriji turnira.

Ovogodišnju sjajnu sezonu i tripletu u domaćem prvenstvu ovjekovječio je proslavom osamnaestog rođendana. No phone party sa 200 zvanica i infalcija kontroverzi koje su isplivale nakon 13.jula.

Javnosti se prva obratila Claudija Calvo, španska manekenka kojoj je ponuđen honorar u iznosu između 10 i 20 hiljada eura za pojavljivanje na rođendanu.



Kako je navela u izjavi za španske medije, organizatori proslave su tražili specifičan profil djevojaka, a radi se o plavušama sa krupnim grudima. Claudija je odbila ponudu.

Sredinom ovog mjeseca špansko pravosuđe započelo je istragu povodom Yamalovog rođendana, nakon apela udruženja za zaštitu prava osoba sa problemima u razvoju, a povod za sve su tvrdnje prisutnih na žurci o iznanmljivanju osoba patuljastog rasta radi zabave.

No phone pravilo dobilo je svoju svrhu.

Yamal je trenutno pod istragom, a svojim ponašanjem izvan terena konstantno uspijeva da polarizuje sportsku, ali i kompletnu javnost.
Najčešće spominjano opravdanje bez opravdanja jeste floskula:
Može mu se!

Rečenica fatalistički pomirbenog tona, često korištena kao usmeno sredstvo objašnjenja za ponašanje bosanskohercegivačkih političara.
Svima njima se naprosto može!

A šta ćemo sa mladima?

Pogrešno bi bilo fiksirati se za mišljenje da mladi bezpogovorno prate svoje kvaziuzore: influensere, sportiste ili starlete. Idolopoklonstvo prema gluposti idalje nije dostiglo takve, religijske razmjere. Labilnost i nasušna povodljivost jesu osnovni problemi, ali stvarnost je mnogo opipljivija od mnoštva pogodnosti iz arsenala digitalnih maštarija.

Kasniji period puberteta i rano punoljetstvo svojevrsno su čistilište za dječije pizdarije. Život mahnito zalupa na vrata sa nalogom za hitnu mobilizaciju. Ne biramo mnogo, zapravo ne biramo ništa, jer nam se ne može.

Da nisam bio dijete onda kada je trebalo da budem, te da sam umjesto čokolade jeo jabuke, a umjesto ganjanja lopte po ulici išao redovno na prave treninge, sada bih i ja pravio punoljetstvene orgije i bacao patuljke u bazen, dok me sisate plavuše zavodnički gledaju, a sve to samo zato jer mi se može.

Ipak, ja sam odabrao čokoladu i pocijepanu krpenjaču sa pijace i srećan sam što je tako. Moja dječija igra nije bila industrijska uvertira.

Fudbal je jedan od najprofitabilnijih biznisa današnjice. Omasovljeni transferi i basnoslovni ugovori devalvirali su kvalitet igre, ali i otvorili prostor za eksploataciju mladih talenata. Momci od 15, 16, 17 i 18 godina postaju standardni prvotimci. Pokusni kunići serijske proizvodnje nad čijim glavama vise lutkarski konci agenata i trenera.

Minutaža, statistika, pasovi i golovi.
Starlete na tribinama i deranje u svlačionici.
Klauzule u ugovorima i potpisi na papiru.
Glave na naslovnicama sa cijenom u oglasu.
Profesionalna stočna pijaca.

Sve do jednom, jer u trenutku kada možete da ponudite najviše, barem fizički, realnost vam se sruči na glavu, a slava postane hronično oboljenje u fazi metastaze.

Nama mladima jednostavno treba dopustiti da budemo ono što jesmo. Pomalo drski, buntovni i arogantni, ali prije svega mladi i energični, nesvjesni većine opasnosti svakodnevnog života. Ne treba nas sputavati, jer svakako ne možete zaustaviti nekog ko vas ne sluša.

Sve dok ne postanemo Lamine Yamal. Njegov uspjeh je ponajviše nuspojava potreba izopačenog tržišta sportskog roblja, nego li zasluga za talenat ili minuli rad.

Loš odnos prema sebi najveći je poraz u mladosti, čak i onda kada se čini kao odlomak iz raja.