Patologija interesne mržnje - Ćirilica ponovo napada:

Talk - show Ćirilica čiji je autor, urednik i voditelj srbijanski novinar Milomir Marić, od ove godine emituje se malo drugačijem formatu. Marić je prekinuo saradnju sa televizijom Happy , ali režimsko - pupčana vrpca nije potpuno presječena, jer je Marić svoj magnum opus preselio na Prva TV. Kompletan aranžman je pod pokroviteljstvom Telekoma Srbije. Autor knjige Deca komunizma i nekadašnji urednik magazina Duga iznova je iskoristio svoje trgovačke sposobnosti, produžavajući tako životni vijek sebe i svoje emisije, a istovremeno služeći zvaničnim srbijanskim vlastima.



U ustaljenom maniru prekopavanja istorije i istine, ratnohuškačkog pljuvanja i propovijedničkog naklapanja o toerijama zavjere, Milomir Marić je ostao dosljedan sebi, ali i interesima svojih poslodavaca.

Pažljivo odabrani sastojci za rapsodiju (ne)ukusa:

Ni u 2026. godini ništa se nije značajnije promijenilo, osim nekolicine enterijerskih zahvata u studiju, a jedna od glavnih odlika emisije ostala je ona prema kojoj se svi gosti moraju slagati sa voditeljem, te ih se na osnovu toga i bira. Tako su se 5. januara u Ćirilici našli:

Predrag J. Marković - istoričar, istraživač i političar u pokušaju, koji svoj za sada jedini mandat u Narodnoj skupštini Srbije duguje Socijalističkoj partiji Srbije - danas stranci Ivice Dačića, a ne tako davno Slobodana Miloševića.



Dijagonalno od J. Markovića u fotelji se našao Nikola Vrzić.



Nekada perspektivni istraživački novinar nedeljnika NIN, koji je omađijan stradoslašću putinizma naprasno okrenuo ćurak prema istoku, te je nakon radijske emisije na Sputnjiku, postao glavni i odgovorni urednik RussiaToday za Balkan.

Sa Vrzićeve lijeve strane, sklupčan uz obod fotelje, vidno crvenih obraza i nemirnih pokreta ruku bio je Draško Aćimović.



Nekadašnji diplomata, odnosno ambasador Bosne i Hercegovine u Ukrajini, koji je nakon sakupljenog diplomatskog iskustva nastavio preduzetničke poslove, a kao dopunsku djelatnost upisao je aktivno analitičarenje po vaskolikim regionalnim medijima. Aćimović, inače rođeni Banjalučanin, svojevrsna je siva eminencija, te je često povezivan sa mnogim političkim subjektima u BiH, među kojima se ističe SDP zajedno sa opozicionim strankama iz RS-a.

Njegov telefonski imenik istinska je riznica vrijednih kontakata, a ranije nije krio svoje dobre odnose sa Draganom Čovićem, Nerminom Nikšićem i Mirkom Šarovićem, kao što ni svoju netrpeljivost prema njemu nije krio Nebojša Vukanović.

Jedina gošća u studiju, ali svakako ne i najmanje važna, tik uz golemi astal Milomira Marića bila je Jelena Trivan - generalna direktorica kompanije M:tel za tržište BiH.



Nakon što je pažljivo odabrao sastojke, rapsodija (ne)ukusa mogla je da počne, a na jelovniku su se redom našli presoljeno pečenje od sankcija protiv Milorada Dodika, gorko - kisela čorba sa dodatkom tragedija u Jablanici i Novom Sadu, neizostavni specijalitet režimske kuhinje - političko Sarajevo i potaž od sitno mljevene pseudoistorije kao uvod u glavno jelo - sukob SAD-a i Venecuele, te mnoge druge prateće poslastice.

Činilo se da svako zna svoju ulogu. Marić je kao i uvijek prekidao goste suvišnim podpitanjima, J. Marković je iz naftalina vadio kvaziistoriografske informacije, Vrzić je po službenoj dužnosti zastupao stavove Rusije. Rolu prasca u Teheranu zadužio je Aćimović, pokušavajući svojim nevještim srbovanjem da se iskupi za ambasadorski angažman pod zastavom BiH i da bezuspješno demontira teorije zavjere svojih sagovornika. Uzaludno je pominjao svoje dobrovoljno napuštanje diplomatske pozicije, podsjećajući na svoje poteze prilikom osnivanja Republike Srpske, prikazujući se većim Srbinom nego što jeste. Ipak, odale su ga oči i unezvjereni udovi.

Obično nagon da se bude neko i nešto, spriječava čovjeka da bude ono što jeste.

Uz dužno nepoštovanje prema ostalim gostima, ali i samom domaćinu treba glasno i jasno priznati da je svoje replike najbolje iznijela Jelena Trivan, naročito u prvih 15 minuta emisije.

Sa upozorenjem da program nije prikladan za meteoropate, hronične bolesnike, neSrbe i svoje one koji teško podnose intelektuakno - etničko - vjerske uvrede, link emisije ostavljamo u tijelu teksta kao praktičan dokaz:

https://youtu.be/fGusB099idM?si=3JTwmGdhDY6e7Iji

Žene sa hidžabom su simbol mržnje - parafraziranje Jelene Trivan:

2 sata nekvalitetnog TV programa počela su Marićevim jalovim humorom, kroz konstataciju da
u ovom studiju ima gladnih, na šta se automatski, a vrlo vjerovatno i po naredbi nadovezala Jelena Trivan ispjevavajući patetičnu žalopojku o zlom State Department - u, herojstvima Milorada Dodika i sankcijama koje su pogodile privredni i svakodnevni život Republike Srpske.

Namjerno je falsifikovana teza o sankcijama, jer one nisu uvedene Republici Srpskoj, već isključivo grupi političkih i privrednih aktera bliskih Dodiku i SNSD-u.

Istina je da u Republici Srpskoj ima gladnih i sve ih je više, ali oni ne sjede u televizijskim studijima i direktorskim foteljama, već promrzli i praznih želudaca stoje u redovima pred vratima sve većeg broja javnih kuhinja.



Činjenica koju je režimska narikača namjerno izostavila odnosi se na pad poslovnih rezultata M:tel - a (podružnica Telekoma Srbije u BiH), usljed čega je sve veći broj radnika napušta nekada poželjnog poslodavca, a posljedice gubitaka ponajviše trpe krajnji korisnici, jer M:tel iz godine u godinu povećava cijene svojih telekomunikacijskih usluga.

U prilog tome govori i podatak da je u 2024. godini kompanija zabilježila rashode od preko 416 miliona KM, dok je istovremeno neto dobit iznosila svega 80 miliona KM.

Zanimljivo je i da to da M:tel među 100 najvećih kompanija koje posluju u BiH ostvaruje ubjedljivo najmanji indeks godišnjeg rasta:



Potom su se Trivan i Marić združenim snagama okomili na političare iz FBiH, usputno stavljajući Dodiku još jedan junački oreol oko glave, proglašavajući njega i Aleksandra Vučića jedinim braniocima Dejtonskog mirovnog sporazuma.

Zatim je kao po običaju otpočela paljba po političkom Sarajevu, uz unikatnu teoriju prema kojoj je u BiH trebao da se desi takozvani Maduro scenario.

Mislim da Bosna i Hercegovina nema ekonomske potencijale dodala je direktorica M:tel - a koji shodno njenoj izjavi očito uzaludno posluje u našoj državi, ukoliko ista već nema ekonomske potencijale.

Ovom nebulozom Jelena Trivan pokušala je da apostrofira nebitnost BiH i taman kada se činilo da je glupost dostigla svoj maksimum, Marić je izjavio:
kao da je mržnja veća nego 90ih, nakon čega se zli jezik gospođe Trivan još više razvezao i to na sljedeći način:

Vi ćete videti mnogo više žena sa hidžabom, vi ćete na sajmu knjiga videti samo versku literaturu gotovo isključivo, jednu apsolutnu podeljenost zajednica i mržnju koja nije bila ni nakon rata.

Kako bi ostali usklađeni, Marić je ponudio sljedeću tvrdnju : Sarajevo je izgleda veći muslimanski grad od Istanbula i Teherana.

Još od Dodikove izjave u kojoj Sarajevo smrdi na burek, ovakav ton i formulaciju mržnje kakav su ponudili Jelena Trivan i Milomir Marić nismo mogli da čujemo.

Jasno je da se ne radi o ispadu ili slučajnosti, već o zvaničnoj strategiji staroj preko dvije stotine godina, prema kojoj je Bosna i Hercegovina kazamat za Srbe, a Bošnjaci, Bosanci i Hercegovci, te muslimani arheneprijatelji svega srpskog.

Da stvar bude još gora, ovakva retorika označila je kompletnih uvodnih 15 minuta emisije, a nakon pljuvanja po Sarajevu Jelena Trivan okomila se na Jablanicu i ubistvo učenika osnovne škole u Zagrebu od strane odbjeglog psihijatrijskog pacijenta, govoreći kako se radi to ozbiljne greške i zločini, za razliku od pada nadstrešnice u Novom Sadu koji predstavlja samo blagi propust.

Interval Ćirilice od šeste do petnaeste minute zahtjeva detaljnu dijagnozu koja ne bi bila ni etička, ni moralna, ni psihološka, već isključivo psihijatrijska sa naglaskom na patologiju. Od trenutka kada osoba koja u svakodnevnom ponašanju i govoru počne da ispoljava mentalne devijacije, a da iste pritom ne smatra pogrešnim i ne prepoznaje kao štetne, tada već govorimo o patološkom poremećaju.

Marićev slučaj nešto je blaži, jer je on kroz godine karijere dželata zdravog razuma promijenio veliki broj nalogodavaca od KPJU preko DOS-a, pa sve do SNS-a, a pritom je prebolio i moždani udar koji definitivno nije ostavio samo fizičke posljedice.

Sa druge strane Jelena Trivan svoju mržnju prema Bosni i Hercegovini, Sarajevu, Bošnjacima i muslimanima ispoljava toliko žustro ds je pravo čudo kako je sopstvena mržnja modelom autofagije nije progutala do sada.

Prisjetimo li se činjenice da je Jelena Trivan direktorica franšize jedne od najvećih srbijanskih kompanija - Telekoma Srbije, kao i da je ranije obnašala niz funkcija u državnim instktucijama Srbije, a na to sve je i članica SNS-a, postavlja se pitanje da li su njene riječi isključivo lični stav ili ipak eho službene politike zvaničnog Beograda?

Ali ko je zapravo Jelena Trivan?

Crtice iz života gospođe Trivan ili kako naplatiti poltronstvo:

Jelena Trivan rođena je 1973. godine u Kosovskoj Mitrovici, a odrasla je u Prištini. Život među muslimanima očito joj je pomogao da kultiviše mržnju.

1996. godinr diplomirala je srpski jezik i književnost na Filološkom fakultetu beogradskog univerziteta. U periodu studija pristupa Demokratskoj stranci čije je zaštitno lice tada bio Zoran Đinđić. Zbog svog političkog angažmana 1998. godine biva otpuštena iz Druge gimnazije u Kragujevcu.

Njeno zanimanje, jasno je, nema nikakvih dodirnih tačaka sa telekomunikacionim sektorom u kojem je trenutno zaposlena i to na rukovodećoj funkciji.

Nakon petooktobarskog prevrata iz učionice je lansirana direktno u Ministarstvo za ljudska i manjinska prava i to na mjesto zamjenice ministra.

U tom periodu aktivno radi na procesu zaključivanja sporazuma o manjinskim pravima između Srbije i Crne Gore i Hrvatske, Mađarske i Rumunije, te predstavlja državu u Komitetu za ljudska prava Savjeta Evrope.

Impresivni karijerni koraci u branši ljudskih prava za osobu kojoj smetaju zamotane žene. Čak ni teze o islamizaciji Sarajeva i njegovog knjižvenog sajma nemaju mnogo smisla, jer se u tom gradu prodaju knjige upravo na ћирилици, a na sajmu već dugi niz godina izlažu izdavačke kuće Laguna, Akia Mali Princ, Begen Comerc i mnoge druge sa sjedištem u Beogradu.

Nakon parlamentarnih izbora u Srbiji 2007. godine osvaja mandat u Narodnoj skupštini ispred DS-a, čija će podpredsjednica postati 2010. godine.

2014. godine dolazi do ideološko - interesnog preokreta u životu gospođe Trivan kada napušta Demokratsku stranku.

Svoje članstvo u Srpskoj naprednoj stranci nikada nije javno ozvaničila, ali je postalo i više nego očigledno zhvaljujući njenom imenovanju na mjesto direktorice i urednice Službenog glasnika Srbije 2015. godine. Od tada do danas Jelena Trivan je zakleta pretplatnica na državni budžet.

2018. godine postaje predsjednica upravnog odbora Filmskog centra Srbije, a zatim 2021. i direktorica M:tel-a.

U sukob interesa došla je iste godine kada se ispostavilo da je istovremeno bila direktorica M:tela- a i Službenog glasnika, zarađujući čak 7 hiljada eura mjesečno, odnosno dvije pune plate na dvije rukovodeće pozicije.

Sa funkcije u Službenom glasniku odstupila je tek 2022. godine.



27. januara 2025. godine odlikovana je Ordenom Svetog kralja Dragutina Srpske pravoslavne crkve.



Osveštana, odlikovana i glasno opredijeljenja za služenje režimu, Jelena Trivan jedan je od najboljih, živih primjera kako se poltronstvo višestruko isplati. I dok je poslovni mediji i lifestyle magazini prikazuju kao sposobnu biznis liderku, zadah fašističke truleži iz njenih usta svjedoči o stvarnosti njenog karaktera.

Milomir Marić - dječak za sve:

Za sve, svakog i svašta.
Milomir Marić jedna je od onih tragičnih žrtava sopstvene, autorske biografije. Persona koja je, za svega deceniju, od hrabrog urednika koji dalje šansu disidentima, kritičara režima i gostujućeg predavača na vodećim američkim univerzitetima, spao na nivo običnog poslušnika, klimogkavca koji po narudžbi bilo kojeg malo imućnijeg gazde blati i skrnavi sve ono ljudsko i civilizacijskog što jedno društvo može da ponudi.



Novinarski leš u živom programu koji bi za šaku dukata verbalno unakazio i samog sebe, jer tamo gdje umire novinar rađa se Milomir Marić, a tamo gdje se rađa Milomir Marić umire čovjek.

Do kada i od kada?

Ćirilica traje već više od 10 godina.
SNS vlada već 14 godina.
Jelena Trivan politički preživljava više od 20 godina.
Milomir Marić preživljava na svakojake načine već više od 40 godina.

Do kada će svi oni opstajati nije poznato.
Jednako tako se ne zna ni kada jr Srbija počela da odumire, ako je ikada zapravo i živjela.