Unsko-sanski kanton (USK) već duže vrijeme živi u složenoj političko-sigurnosnoj dinamici, u kojoj građani sve češće zahtijevaju transparentnost i jasne informacije o radu institucija koje ih štite. U tom kontekstu, pažnju javnosti neizbježno privlači ministar policije USK, Adnan Habibija, čiji izjave i nastupi u medijima izazivaju kontroverze i dovode u pitanje stvarno stanje sigurnosti u kantonu.

Na prvi pogled, njegovi istupi u medijima poput RTV USK, Radio Bihać ili portalima poput biscani.net stvaraju dojam da je USK gotovo „švicarski kanton“ po pitanju sigurnosti. Takav narativ, međutim, odudara od percepcije građana i stvarnih problema s kojima se svakodnevno susreću. Sve češće, lokalna zajednica izražava potrebu za transparentnim objavljivanjem izvještaja o sigurnosnoj situaciji – podacima koji bi jasno pokazali stanje kriminaliteta, reagiranje policijskih struktura i učinkovitost preventivnih mjera. Umjesto toga, medijski nastupi ministra policije često djeluju kao pažljivo oblikovana propaganda, koja istinu prikriva ili umanjuje.

Posebno zabrinjava kontinuirani obrazac zapošljavanja u Ministarstvu policije USK, gdje se, prema informacijama dostupnim javnosti, favoriziraju stranačka i rodbinska imenovanja. Konkretno:

• u Kabinet ministra policije nedavno je zaposlena kćerka tetke ministra Habibije,
• zaposlen je i fotoreporter čija je primarna zadaća pratiti ministra u stopu tokom svih javnih nastupa,
• na mjesto inspektora za protupožarnu zaštitu zaposleno je lice sa univerzitetskom diplomom Panevropski univerzitet “Apeiron”, koje je trenutno pod istragom Tužilaštva BiH, a istovremeno je i član SDP Bihać,
• itd. itd.

Pored toga, javnosti je poznato da je ministar Adnan Habibija pod istragom Tužilaštva USK zbog neovlaštenog korištenja službenog vozila prilikom prelaska državne granice BiH–Hrvatska, što dodatno izaziva zabrinutost građana oko poštivanja zakona i etike u vrhu Ministarstva.

Takvi primjeri zapošljavanja dodatno potvrđuju percepciju da se kadrovske odluke u Ministarstvu policije USK često donose prema stranačkim kriterijima i rodbinskim vezama, a ne na temelju stručnosti i profesionalizma. Umjesto da se javnosti pruži jasan uvid u kadrovske strukture i odgovornost zaposlenih, ministar Habibija koristi medije kako bi oblikovao narativ koji odvraća pažnju od stvarnih problema, uvjeravajući građane da sustav funkcioniše besprijekorno.

Analiza njegovih javnih nastupa jasno pokazuje da je demagogija u političkom izrazu svojstvena samo SDP BiH, čiji je Habibija član, a ujedno i predsjednik Gradskog odbora SDP Bihać. Takva stranačka pripadnost, po ocjeni kritičara, diktira način komunikacije s javnošću, gdje se medijski spin koristi za prikrivanje realnih problema, umjesto da se istinski adresiraju.

U središtu takvog pristupa nalaze se pogrešne predstave o sigurnosti u kantonu, koje ministar Habibija sustavno stvara, sugerirajući građanima da je stanje usporedivo sa sigurnošću u razvijenim evropskim državama, dok statistike i svakodnevni događaji govore drukčije. Kritičari ističu da ovakav pristup dovodi u pitanje kredibilitet Ministarstva policije i same Vlade USK.

Ministar uživa bezrezervnu podršku premijera Vlade USK, Mustafe Ružnića, kojeg je do skoro javno nazivao lažovom. Ova politička koalicija pokazuje da se interesi stranačke lojalnosti često stavljaju ispred interesa građana, a transparentnost i odgovornost prema javnosti ostaju u drugom planu. Građani USK, suočeni s realnim problemima, ostaju uskraćeni za konkretne informacije koje su ključne za procjenu sigurnosti i učinkovitosti policijskih struktura.

Zabrinjava i način na koji mediji pod kontrolom stranačkih interesa predstavljaju rad Ministarstva policije. Umjesto da se javnosti detaljno predstave rezultati rada, statistike kriminaliteta i preventivnih akcija, javnost dobija selektivne informacije koje prikazuju „idealnu sliku“ sigurnosti. Takav pristup ne samo da zbunjuje građane, već dugoročno podriva povjerenje u institucije.

Građani Unsko-sanskog kantona zaslužuju znati stvarnu sliku sigurnosti u svom okruženju. Potrebni su detaljni i redovni izvještaji o kriminalitetu, o broju i vrsti intervencija policije, kao i o učinkovitosti preventivnih mjera. Jasna statistika i otvorena komunikacija s javnošću temelj su povjerenja koje trenutno nedostaje. Posljednji bilten MUP-a USK objavljen je 16/17.09.2025. godine, što je jasan pokazatelj da Ministarstvo policije, po dirigentskom palicom ministra Habibije, skriva od javnosti stvarnu sigurnosnu situaciju u kantonu. Transparentnost u radu Ministarstva policije ne smije biti privilegija stranačkog člana, već obaveza prema svim građanima kantona.

TEKST SE NASTAVLJA ISPOD PRESLIKE

Uzimajući u obzir sve navedeno, može se reći da ministar policije USK, Adnan Habibija, kroz svoje medijske nastupe savršeno demonstrira kako politička retorika i demagogija mogu prikriti stvarne izazove i probleme. Dok građani žive realnost nesigurnosti i nepotizma, medijska slika koju oblikuje ministar sugerira potpuno drugačiju stvarnost. U tom smislu, on zaslužuje svojevrsno „priznanje“ kao najveći politički demagog u Vladi USK – što, naravno, nije pohvala, već kritički komentar na način vođenja sigurnosne politike kantona.

Na koncu, zaključak je jasan, Unsko-sanski kanton treba transparentnost, odgovornost i profesionalizam u institucijama koje štite građane. Demagogija i medijski spinovi ne mogu zamijeniti stvarne mjere sigurnosti i etičko upravljanje kadrovima. Građani USK, kao ključni akteri demokratskog društva, imaju pravo na istinu i precizne informacije – ne na iluziju „švicarske sigurnosti“ koja postoji samo u izjavama ministra policije.