Istorija svečanog doručkovanja:

Molitveni doručak ili u izvornoj verziji National Prayer Breakfast je događaj koji se održava svakog prvog četvrtka u februaru u Vašingtonu. Sa tradicijom koja traje već više od 80 godina, Molitveni doručak okuplja hiljade političkih zvaničnika, preduzetnika, sportista i javnih ličnosti raznih vrsta.

Sama manifestacija nastala je 1934. godine kada je metodistički sveštenik Abraham Vereide započeo svoju tihu kampanju protiv politike tadašnjeg predsjednika SAD-a, Franklina D. Roosvelt. Kao oponenet New deal-a, Vereide je ispočetka okupljao sveštenike metodističke crkve i viđenije preduzetnike, a kasnije su pozivnice stizale i na adrese članova Kongresa i Senata.


Abraham Vereide

Deset godina kasnije, tačnije 1944. godine, Fellowship Fondacija, čiji je osnivač upravo Abraham Veneide, organizuje prvi Molitveni doručak pod pokroviteljstvom Senata. Tri godine kasnije, na konferenciji u Ženevi, osnovano je Međunarodno vijeće kršćanskih lidera (International Council for Christian Leadership - ICCL eng.), koje je ubrzo počelo da širi svoj uticaj u evropskim zemljama.
1953. godine Dwight Eisenhower postaje prvi predsjednik SAD-a koji je doručkovao na Molitvenom doručku.



Od tada, pa sve do danas svakog prvog četvrtka u februaru jedan od dva govornika tokom doručka je aktuelni američki predsjednik, dok drugi biva gost iznenađenja.

Naizgled simpatična manifestacija u duhu isusoavčke ljubavi kroz godine je postala poprište suptilne diplomatije, a Fellowship Fondacija nametnula se kao zakulisni akter u mnogim politički važnim događajima kako za SAD, tako i za svijetsku geopolitiku.



Fellowship Fondacija u negativnom svjetlu prvi put se spominje 1972. godine, tokom Watergate- a, kada se pojavljuju špekulacije o umiješanosti visokih dužnosnika u jednu od najvećih političkih afera u istoriji SAD-a. Zanimljivo je da su tvorci fondacije skovali i njen nadimak - The Family (Porodica).

Doručak je mnogo puta do sad pružio priliku svjetskim liderima ili njihovim emisarima da se sastanu na marginama doručkovanja, a neke od tema za astalom bile su odnosi Izraela i Palestine, pogranični sporovi Afganistana i Pakistana, naftna kriza 1974. godine, ali i ratovi na afričkom kontinentnu. Osim diplomatskih aktivnosti, Molitveni doručak pruža priliku i domaćim akterima da se promovišu, a fondacija ne krije da i sama pomaže svoje članove koji su politički aktivni.



Fellowship Fondacija službeno je registrovana kao vjerska, nevladina organizacija, ali praksa je pokazala da opseg njenog djelovanja obuhvata lobiranje, te konsultantske usluge.

Molitveni doručak ne organizuje predsjednik SAD-a, kao ni State Department, a i Kongres je samo jedan od pokrovitelja. Pozivnice za događaj osim organizatora mogu uputiti predsjednik, te članovi kongresa.

Za doručak: Bosna i Hercegovina

Nije prvi put da Milorad Dodik ili neko od političara iz BiH doručkuje za američkom sofrom. Prijašnjih godina u svečanoj dvorani vašingtonskog hotela Hilton u kojem se doručak tradicionalno održava, jeli su i Denis Bećirović, Sven Alkalaj, Željka Cvijanović, Ljerko Lijanović i mnogi drugi.



Konkretno 2023. godine za istim stolom su se našli članovi i članica predsjedništva BiH viljušku u viljušku, čajnik u čajnik sa Ivicom Dačićem, tada zamjenikom premijera Srbije.

Pozivnica Dodiku i to ako dolazi direktno od Trumpa, što svakako treba uzeti sa rezervom, može značiti sljedeće:

Lobističke aktivnosti Milorada Dodika intenzivirane su po liniji hrišćanskog fundamentalizma, koji je trenutno fetiš vodećih ličnosti američke politike, ali i jedna od osnovnih ideoloških teza Fellowship Fondacije. Ukoliko su Dodika njegovi zastupnici predstavili kao demokršćanina i zaštitnika djela Isusova - poziv je očekivan.

Ako je u igru bio uključen i novac kao što tvrde pojedini članovi SNSD-a, a pritom ni rabovi slova božijeg nisu gadljivi na pare, lako je zaključiti da se status Milorada Dodika popravlja u očima State Departmenta

Dodik je politička životinja čija se čula uvijek maksimalno naoštrena, te ne preza od bilo čega što je neophodno kako bi što duže ostao na vlasti. U tom pravosudno - političkom tangu ulog je život i budućnost pravne države, ali njegovi partneri za ples nemaju jednu nogu, pa su tako često uslovljeni da prate njegove korake. Ukoliko ubrza tempo oni ispadaju, a Dodik ostaje na podijumu, spremajući solo kontranapad kojim će se nakon oktobra vratiti u naručje prijašnjih ljubavnika.

Ne treba stvarati pompu oko Molitvenog doručka, naročito dok ne vidimo potvrdu Trumpove pozivnice, kao što onomad nismo vidjeli ni potvrdu o sastanku Dodika i Putina, iako je Dodik bio siguran da ga je Putin primio, a svečano primanje ovijekoviječili su i fotografijom, odnosno fotomontažom.


Prvi četvrtak u februaru biće samo još jedan pokušaj Milorada Dodika da se iznova dodvori State Depratment - u, a da li će uopšte imati priliku da Trampu namaže prženicu ili oguli hrenovku veoma je upitno, jer ni mnogo bitniji zvaničnici za aktuelnog američkog predsjednika ne predstavljaju važne ličnosti.

Poslije doručka slijedi ručak, a zatim i večera. Da li će večera biti ujedno i posljednja za Dodika ostaje da vidimo, jer međunarodni akteri pronalaze nove saveznike, a starim dašcima vjetra ističe rok trajanja.

Prijatno!