Yes! Nije gotovo još ništa...
Veliki pozdrav dragi čitaoci, Frenkoza is back sa novom hit kolumnom. U maju mjesecu bilježimo tačno 20 godina od mog prvog albuma. “Odličan CD" je za mnoge moj najbolji album, a i ja bih ga definitivno uvrstio među klasike balkanskih rep izdanja. Neke od pjesama i danas izvodim na koncertima, a na njemu je i moja najpopularnija pjesma ikad, a to je naravno “Izgubljeni snovi”. Pjesme koje su dugo bile dio repertoara su “Creme de la creme”, “Bruce lee rap”, a “Raise” i “Hajmo ih rušit” i danas dobijaju najveće ovacije na koncertima.
Pjesma “Hajmo ih rušit” je bila naš prvi radio hit. Dok se u Bosni vrtila samo na FM Jam emisiji, na zagrebačkom Radiju 101 bila je prvo hit dana, pa onda hit sedmice. Tek nakon uspjeha u Hrvatskoj, mediji u BiH su posvetili više pažnje mom prvjencu i uslijedili su brojni intervjui. “Hajmo ih rušit” je žestoka socijalna numera koja se bavila tadašnjim problemima u politici i društvu. Kada su u pitanju takve pjesme, može se lahko desiti da tekstovi zastare i postanu “neaktuelni”, no “Hajmo ih rušit” je preživjela zub vremena i kroz godine se vraćala; u nekim periodima znala je biti popularnija nego kada je prvi put objavljena. To pokazuje koliko nas godinama okupiraju isti problemi. Dio teksta u kojem spominjem kako Tuzla nema vode je u međuvremenu zastario, i nove generacije neće nikada saznati kako smo prije živjeli sa svakodnevnim redukcijama vode. Nacionalizam je i dalje živ, a političari i dalje recikliraju stare teme. Međutim jedna linija iz pjesme je i danas značajna, i odlično opisuje naš mentalitet i stanje društva. A to je: “Još malo pa će nam i autoput biti gotov, taman kad sinu za osamnaesti kupim motor!”. Ne mogu se tačno sjetiti, ali kada je nastajao tekst, po medijima se vrtila tema oko izgradnje koridora 5c. Da li se trebao potpisati prvi ugovor ili su se trebale početi graditi prve dionice ceste, nisam siguran, ali tada je BiH bila bez i jednog kilometra autoputa.
U vrijeme nastanka “Odličnog CD-a”, ja sam putovao sa Edom kao član njegovog pratećeg benda Leksaurini. Koncerte smo imali širom Balkana, i u to vrijeme, Hrvatska je počela da spaja svoju obalu sa autoputem iz Zagreba. Pamtim kako se svake godine otvarala nova dionica, da bi nakon par ljeta, Zagreb konačno bio spojen sa Splitom. Danas je čak i Dubrovnik skoro spojen na autoput, a o dionicama kroz Slavoniju i Istru koje su naši susjedi izgradili, neću ni pisati. Albanija je također izgradila prelijep autoput spojivši Prištinu i Tiranu, a Srbija je izgradila nove kilometre i skratila put prema Skopju. Samo u Bosni se i dalje dogovaraju ko će graditi koju dionicu.
Svakih par godina imamo tu čast da se otvori po koji kilometar autoputa, a političari bez ikakve sramote se ponosno slikaju na press konferencijama. Umjesto da saopštenja započinju sa izvinjenjima, oni ponosno najavljuju kako će uskoro biti raspisan konkurs za nove trase koridora. Ono što bi u Evropskim državama bila usputna vijest, nas u Bosni prati cijeli život. Ne znam da li su naši susjedi svjesni koliko frustrirajuće može biti kada tvoja država u dvadeset godina nije sposobna izgraditi je**ni autoput! Bijes koji se javi sa svakim novim člankom o ovoj temi budi najgori bijes, a iz usta izlaze najgore psovke koje jedan balkanac može smisliti. Ali šta ćeš, to smo mi, najnesposobnija, najkorumpiranija i najkriminalnija država u Evropi.
Danas, dvadeset godina nakon “Odličnog CD-a”, autoput se nazire, ali i dalje, koridor 5c nije, i kako stvari stoje, neće još dugo biti gotov. I da ne bude da sam sve uspješno prognozirao: umjesto sina, dobio sam dvije prekrasne kćerkice. One za šest godina postaju punoljetne i moja prognoza oko izgradnje autoputa će vjerovatno postati realnost. Jer samo za tunel koji se treba probiti prema Hercegovini će trebati toliko vremena, i to ako bi se počeo bušiti danas. Njihov put do mora će i dalje biti pun krivina, i trajat će par sati duže nego što bi trebao. A ja ću sa sijedom kosom i borama na licu, penjati se na binu sa štakama i izvoditi “Hajmo ih rušit” koja će i dalje biti aktuelna i koja će dobijati najveći aplauz na koncertima.
