Veliki pozdrav dragi čitaoci, javlja se vaš najdraži grafiti guru, hip hop maestro i od danas, ponovo kolumnista, Frenkoza.

Kako bolje započeti novu godinu nego zadati sebi novi cilj i izazov. Kao što sam u par intervjua već spominjao, zadnjih par godina prolazim kroz, hvala Bogu, jedan jako lijep i kreativni period gdje mi pisanje tekstova i sadržaja na društvenim mrežama ide od ruke, pa zašto ne početi ponovo pisati i kolumne. Dodatni razlog je i ova stranica na kojoj čitate tekst. Plenum je osnovan sa jednom plemenitom i pozitivnom idejom, zato zaslužuje svu našu podršku.

E sad, kad smo sve to fino poredali, ostaje samo još jedna sitnica: o čemu pisati?

Tu bi mi vaša pomoć dobro došla. Uzimamo u obzir sve želje, sugestije i prijedloge. Obzirom da je riječ o prvom tekstu i početku godine mogao bi se napisati jedan osvrt na prošlu godinu? Za mene lično, možda i ne toliko loša godina. Objavio sam novi album, imao solidan broj koncerata, malo proputovao, porodica hvala Bogu živa i zdrava, djeca narasla još koji centimetar, supruga puno radila itd. i sl.

Ako gledamo globalno onda godina i nije bila baš tako dobra. Rat u Ukrajini idalje traje, genocid u Gazi se dešava pred našim očima dok Zapadni svijet okreće glavu. Kod nas u regiji standardne tenzije i prepucavanja. Susjedi malo dižu frku pa onda kao malo smiruju. Sve već viđeno i na sve smo već nekako navikli. Takozvano “centrifuga stanje”. Mašina se zateže i kad mislimo da će pući, naglo popusti, i tako do sljedećeg ubrzanja. Političarima je cilj držati nas u konstantom strahu i tenziji kako bi se oni održavali na vlasti. Oni koji zakuhavaju se ujedno predstavljaju i kao faktori mira. To je kao kada lopov u autobusu zagalami “Uhvatite lopova!”.

Opet, to sve djeluje bezopasno kada vidimo kroz šta prolaze drugi ljudi. Stanovnici Gaze bi vjerovatno pristali odmah da žive u državi kao što je naša. Gradovi su im sravnjeni sa zemljom, škole, bolnice, vrtići, stambene zgrade. Ništa nije preživjelo izraelsko grantiranje. Gaza se čini nenaseljivim prostorom, a Zapad idalje raspravlja ima li Izreal pravo da se brani. Stradalo je preko trideset hiljada civila, Haag izdao potjernice za Netanjahuom i njegovim ministrom, ali idalje nismo sigurni da li je riječ o genocidu.

Da li je to uvijek bilo tako, ili nam je primjer Gaze dokazao da je čovječanstvo propalo?
Ljudi na zapadu žele svoj mir. Hoće da piju svoju skupu kafu, jedu bezglutenski kroasan, dizajniraju svoje aplikacije, budu influenceri i mladi poduzetnici, i ne žele da vide mrtvu djecu na tik toku. Dovoljno ih je Ukrajina poremetila, sad još neka Gaza, nein danke! A i ti teroristi!? Pa sami su krivi, što su napali Izrael?! Tako je lijep i jednostavan život u neznanju. Tako je lijepo vjerovati medijima koji ti serviraju narativ i govore šta da misliš. Problemi nastaju kada zagrebemo površinu, zato bolje to ne dirati i o tome ne pričati. Jer kad jednom vidimo istinu, ne možemo je ne vidjeti više. Ne možemo se vratiti na početnu poziciju i zaboraviti šta smo svjedočili. Kao onaj borac iz Matrixa koji se kaje što je uzeo crvenu pilulu. On želi da mu mašine izbrišu sjećanje na Matrix i da ga vrate u njegov prijašnji život gdje nije znao istinu. On
hoće da ponovo osjeti lažni ukus mesa i da živi u neznanju i površnosti. Takvim ljudima smo okruženi.

Nemoj, ba, o teškim temama.

I eto, opet ga ja pretjera. Htio sam da ovo bude lagana kolumnica za početak, a sa ovim isprepadah i naljutih čitaoce. Živim u sivom, tmurnom svijetu i želim i vas da uvučem. Želim da vam zgadim ukus hrane i da vam upropastim ćejf kafe. Najgori sam!

PS. Za sugestije se nisam šalio, pišite u komentarima o čemu bi voljeli da pišem.
Pozz Frenkoza