Na današnji dan, 27. decembra 1995. godine, tadašnji predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, Bill Clinton, obratio se naciji iz Ovalnog ureda povodom završetka rata u Bosni i Hercegovini. U svom govoru istakao je značaj američkog liderstva u implementaciji mirovnog sporazuma u Bosni, naglašavajući da je misija Sjedinjenih Država jasna, ograničena i ostvariva. Clinton je podsjetio na patnje civila tokom četverogodišnjeg rata, istaknuo uspjehe diplomatskih i vojnih napora SAD-a i NATO-a, te objasnio zašto je međunarodna podrška ključna za postizanje trajnog mira u regiji. Cijeli video govora dostupan je na stranici Miller Center - The Presidency, a u nastavku možete pročitati transkript ovog obraćanja.

"Dobro veče. Prošle sedmice zaraćene strane u Bosni postigle su mirovni sporazum, zahvaljujući našim naporima u Daytonu, Ohio, i podršci naših europskih i ruskih partnera. Večeras želim s vama razgovarati o implementaciji bosanskog mirovnog sporazuma i zašto naši američki vrijednosti i interesi zahtijevaju naše sudjelovanje.

Na početku želim reći da uloga Amerike neće biti u ratu. Ona će biti u pomoći narodu Bosne da osigura vlastiti mirovni sporazum. Naša misija će biti ograničena, fokusirana i pod komandom američkog generala.

U izvršavanju ove misije imat ćemo priliku pomoći u zaustavljanju ubijanja nevinih civila, posebno djece, a istovremeno donijeti stabilnost Srednjoj Europi, regiji svijeta vitalnoj za naše nacionalne interese. To je ispravno učiniti.

Od samog početka, Amerika je uvijek bila više od mjesta. Amerika je utjelovila ideju koja je postala ideal za milijarde ljudi širom svijeta. Naši osnivači su najbolje rekli: Amerika je o životu, slobodi i potrazi za srećom. Posebno u ovom stoljeću, Amerika je činila više od samog zastupanja ovih ideala. Djelovali smo na njima i žrtvovali se za njih. Naši ljudi su se borili u dva svjetska rata da bi sloboda pobijedila tiraniju. Nakon Prvog svjetskog rata povukli smo se iz svijeta, ostavljajući vakuum koji su ispunile sile mržnje. Nakon Drugog svjetskog rata nastavili smo voditi svijet. Preuzeli smo obaveze koje su održavale mir, pomagale širenju demokratije, stvarale neviđeni prosperitet i donijele pobjedu u Hladnom ratu.

Danas, zbog naše predanosti, američki ideali - sloboda, demokratija i mir - sve više su aspiracija ljudi širom svijeta. Snaga naših ideja, više nego naše veličine, bogatstva ili vojne moći, čini Ameriku jedinstveno pouzdanom nacijom.

S obzirom na kraj Hladnog rata, neki sada preispituju potrebu za našim kontinuiranim aktivnim vođstvom u svijetu. Vjeruju da, poput perioda nakon Prvog svjetskog rata, Amerika sada može odstupiti od odgovornosti vođenja. Tvrdnje da je za sigurnost dovoljno čuvati samo vlastite granice i da je vrijeme da se težak posao vođenja prepusti drugima, snažno odbijam.

Kako Hladni rat ustupa mjesto globalnom selu, naše vođstvo je potrebnije nego ikad jer problemi koji počnu izvan naših granica brzo mogu postati problemi unutar njih. Svi smo ranjivi pred organiziranim silama netolerancije i destrukcije: terorizmom, etničkim, religijskim i regionalnim sukobima, širenjem organiziranog kriminala, oružja za masovno uništenje i trgovine drogom. Baš kao što su fašizam i komunizam prijetili slobodi i demokratiji, tako i ove sile prijete miru i prosperitetu. I one zahtijevaju američko vođstvo.

Niko jasno nije opravdao američko vođstvo više nego u borbi za zaustavljanje ili sprječavanje rata i građanskog nasilja. Od Iraka do Haitija, od Južne Afrike do Koreje, od Bliskog Istoka do Sjeverne Irske, mi smo se zalagali za mir i slobodu jer je to u našem interesu i jer je ispravno.

To ne znači da možemo riješiti svaki problem. Moja dužnost kao predsjednika je uskladiti zahtjeve za američkim vođstvom s našim strateškim interesom i našom sposobnošću da napravimo razliku. Amerika ne može i ne smije biti svjetski policajac. Ne možemo zaustaviti sve ratove zauvijek, ali možemo zaustaviti neke ratove. Ne možemo spasiti sve žene i djecu, ali možemo spasiti mnoge. Ne možemo učiniti sve, ali moramo učiniti ono što možemo.

Postoje vremena i mjesta gdje naše vođstvo može značiti razliku između mira i rata i gdje možemo braniti naše temeljne vrijednosti i služiti osnovnim strateškim interesima. Dragi Amerikanci, u ovoj novoj eri još uvijek postoje situacije u kojima Amerika i samo Amerika može i treba napraviti razliku za mir.

Strašan rat u Bosni je takav slučaj. Nigdje danas potreba za američkim vođstvom nije izraženija i neposrednija nego u Bosni. Gotovo četiri godine strašan rat je razorio Bosnu. Strašila koja smo molili da zauvijek nestanu iz Europe opet su urezana u naše umove: skeletni zatvorenici zarobljeni iza žičanih ograda; žene i djevojke silovane kao oružje rata; bespomoćni muškarci i dječaci upućeni u masovne grobnice, prizivajući slike koncentracionih logora Drugog svjetskog rata; i beskonačne kolone izbjeglica koje marširaju prema budućnosti očaja.

Kada sam preuzeo dužnost, neki su tražili trenutnu intervenciju u sukobu. Odlučio sam da američke kopnene snage ne ratuju u Bosni jer Sjedinjene Države ne mogu nametnuti mir zaraćenim etničkim skupinama u Bosni - Srbima, Hrvatima i Muslimanima. Umjesto toga, Amerika je radila s našim europskim saveznicima u traženju mira, sprječavanju širenja rata i olakšavanju patnji bosanskog naroda.

Uveli smo oštre ekonomske sankcije protiv Srbije. Koristili smo našu zračnu moć da sprovedemo najdužu humanitarnu zračnu operaciju u historiji i da provodimo zonu zabrane letenja koja je izvela rat iz zraka. Pomogli smo u postizanju mira između dvije od tri zaraćene strane, Muslimana i Hrvata. Ali kako su mjeseci rata prelazili u godine, postalo je jasno da Europa sama ne može okončati sukob.

Tokom ljeta, granatiranje bosanskih Srba ponovno je pretvorilo igrališta i tržnice u Bosni u polja smrti. Kao odgovor, Sjedinjene Države su predvodile NATO-ove jake i kontinuirane zračne udare, mnoge izvedene od strane vještih i hrabrih američkih pilota. Ti zračni udari, zajedno s obnovljenom odlučnošću naših europskih partnera i vojnim uspjesima Bosanaca i Hrvata, konačno su uvjerili Srbe da počnu razmišljati o miru.

Istovremeno, Sjedinjene Države su inicirale intenzivan diplomatski napor koji je postigao primirje na teritoriju cijele Bosne i osigurao da strane pristanu na osnovna načela mira. Tri posvećena američka diplomata – Bob Frasure, Joe Kruzel i Nelson Drew – izgubila su živote u tom naporu. Večeras se prisjećamo njihove žrtve i žrtve njihovih porodica. I nikada nećemo zaboraviti njihov izuzetan doprinos našoj naciji.

Prije samo tri sedmice, Muslimani, Hrvati i Srbi su došli u Dayton, Ohio, u srce Amerike, da pregovaraju o rješenju. Tamo, iscrpljeni ratom, preuzeli su obavezu mira. Dogovorili su se da spuste oružje, sačuvaju Bosnu kao jedinstvenu državu, istraže i procesuiraju ratne zločince, zaštite ljudska prava svih građana i pokušaju izgraditi mirnu, demokratsku budućnost. I zatražili su pomoć Amerike u implementaciji ovog sporazuma.

Amerika ima odgovornost odgovoriti na taj zahtjev i pomoći da ovaj trenutak nade postane trajna stvarnost. Radi toga, vojnici naše zemlje i svijeta bi ušli u Bosnu kako bi dali povjerenje i podršku potrebnu za provedbu mirovnog plana. Odbijam poslati američke vojnike da ratuju u Bosni, ali vjerujem da moramo pomoći u osiguranju bosanskog mira.

Večeras želim da znate šta je u pitanju, šta se tačno od naših vojnika očekuje i zašto moramo izvršiti svoju odgovornost u implementaciji mirovnog sporazuma. Implementacija sporazuma u Bosni može okončati strašne patnje naroda, ratne operacije, masovne egzekucije, etničko čišćenje, kampanje silovanja i terora. Nikada ne smijemo zaboraviti da je četvrt miliona muškaraca, žena i djece pogođeno granatama, ubijeno i mučeno. Dva miliona ljudi, polovina populacije, bila je prisiljena napustiti domove i živjeti kao izbjeglice. Ti bezlični brojevi kriju milione stvarnih ličnih tragedija. Za svaku žrtvu rata postojao je majka ili kći, otac ili sin, brat ili sestra.

Sada je rat gotov. Američko vođstvo stvorilo je priliku za izgradnju mira i zaustavljanje patnji. Osiguranje mira u Bosni pomoći će i izgradnji slobodne i stabilne Europe. Bosna leži u samom srcu Europe, pored mnogih njenih novih, krhkih demokratija i nekih naših najbližih saveznika. Generacije Amerikanaca su razumjele da su sloboda i stabilnost Europe vitalni za našu nacionalnu sigurnost. Zato smo ratovali u dva rata u Europi. Zato smo pokrenuli Marshallov plan za obnovu Europe. Zato smo stvorili NATO i vodili Hladni rat. I zato moramo pomoći europskim nacijama da okončaju svoj najgori noćni san od Drugog svjetskog rata.

Jedina snaga sposobna obaviti ovaj zadatak je NATO, moćni vojni savez demokratija koji je garantovao našu sigurnost posljednjih pola stoljeća. Kao lider NATO-a i glavni posrednik mirovnog sporazuma, Sjedinjene Države moraju biti ključni dio misije. Ako nas nema, NATO neće biti prisutan; mir će se urušiti; rat će ponovo izbiti; klanje nevinih će se nastaviti. Sukob koji je već odnio toliko žrtava mogao bi se proširiti poput otrova širom regije, narušiti stabilnost Europe i oslabilo partnerstvo sa europskim saveznicima.

Američka posvećenost vođstvu biće dovedena u pitanje ako odbijemo sudjelovati u implementaciji mirovnog sporazuma kojeg smo posredovali ovdje u SAD-u, pogotovo jer su predsjednici Bosne, Hrvatske i Srbije tražili naše sudjelovanje i dali svoja obećanja o sigurnosti naših trupa.

Kada su američka partnerstva slaba i naše vođstvo upitno, to narušava našu sposobnost da osiguramo interese i uvjerimo druge da rade s nama. Ako održimo partnerstva i vođstvo, ne moramo djelovati sami. Kao što smo vidjeli u Zaljevskom ratu i Haitiju, mnoge druge nacije koje dijele naše ciljeve dijelit će i naše terete. Ali kada Amerika ne vodi, posljedice mogu biti vrlo ozbiljne, ne samo za druge nego i na kraju za nas.

Dok vam govorim, NATO završava planiranje IFOR-a, međunarodne mirovne snage u Bosni od oko 60.000 vojnika. Već je više od 25 drugih nacija, uključujući naše glavne saveznike u NATO-u, obećalo sudjelovanje. Oni će doprinijeti oko dvije trećine ukupne implementacione snage, oko 40.000 vojnika. Sjedinjene Države bi doprinijele ostatku, oko 20.000 vojnika.

Krajem ove sedmice, konačni NATO plan bit će mi predložen na pregled i odobrenje. Želim jasno naglasiti šta očekujem da sadrži i šta mora sadržavati da bih dao konačno odobrenje za sudjelovanje naših Oružanih snaga.

Prvo, misija će biti precizno definirana sa jasnim, realističnim ciljevima koji se mogu postići u određenom vremenskom periodu. Naši vojnici će osigurati da svaka strana povuče svoje snage iza frontova i drži ih tamo. Održavat će primirje da spriječe slučajan ponovni rat. Ti napori će, zauzvrat, pomoći u stvaranju sigurnog okruženja, kako bi se ljudi u Bosni mogli vratiti svojim domovima, glasati na slobodnim izborima i početi obnavljati svoje živote. Naši Zajednički štabovi su zaključili da će ova misija trajati oko godinu dana.

Drugo, rizici za naše vojnike bit će minimalizirani. Američki vojnici će primati naredbe od američkog generala koji komanduje NATO-om. Biće snažno naoružani i temeljito obučeni. Pokažem li snažnu silu, smanjit ćemo potrebu za njenom upotrebom. Ali, za razliku od UN snaga, imat će ovlaštenje da odmah odgovore i obuku i opremu da se suprotstave svakoj prijetnji svojoj sigurnosti ili kršenju vojnih odredbi mirovnog sporazuma.

Ako NATO plan dobije moje odobrenje, odmah ću ga poslati Kongresu i zatražiti podršku. Također ću ovlastiti sudjelovanje malog broja američkih vojnika u NATO-ovoj naprednoj misiji koja će postaviti temelje za IFOR, počevši sljedeće sedmice. Oni će uspostaviti štab i sofisticirane komunikacione sisteme koji moraju biti spremni prije nego što NATO pošalje svoje trupe, tenkove i kamione u Bosnu.

Implementacione snage same bi počele raspoređivanje u Bosni u danima nakon formalnog potpisivanja mirovnog sporazuma sredinom decembra. Međunarodna zajednica će pomoći u implementaciji odredbi kontrole naoružanja sporazuma kako bi se buduće neprijateljstva smanjila, dok će svjetska zajednica, SAD i drugi osigurati da Bosanska Federacija ima sredstva za odbranu kada IFOR povuče svoje snage. IFOR neće biti dio ovog napora.

Civilne agencije širom svijeta započet će poseban program humanitarne pomoći i obnove, uglavnom finansiran od strane naših evropskih saveznika i drugih zainteresiranih zemalja. Ovaj napor je također apsolutno ključan za održivost mira. Donijet će Bosancima hranu, sklonište, odjeću i lijekove kojima su mnogi uskraćeni toliko dugo. Pomoći će im da obnove - njihove ceste i škole, elektroenergetske i zdravstvene ustanove, fabrike i prodavnice. Ponovo će ujediniti djecu s roditeljima i porodicama s domovima. Omogućit će Bosancima da slobodno biraju svoje lidere. Dati će svim ljudima u Bosni mnogo veći interes u miru nego u ratu, tako da mir dobije vlastiti život i logiku.

U Bosni možemo i hoćemo uspjeti jer je naša misija jasna i ograničena, a naše trupe snažne i vrlo dobro pripremljene. Ali, dragi Amerikanci, nijedno raspoređivanje američkih vojnika nije bez rizika, i ovo bi moglo uključivati žrtve. Mogli bi se dogoditi nesreće na terenu ili incidenti sa ljudima koji nisu odustali od svoje mržnje. Poduzet ću sve moguće mjere da minimaliziram ove rizike, ali moramo biti spremni na tu mogućnost.

Kao predsjednik, moja najteža dužnost je staviti muškarce i žene koji volontiraju za našu naciju u opasnost kada naši interesi i vrijednosti to zahtijevaju. Preuzimam punu odgovornost za svaku štetu koja im se može dogoditi. Ali bilo ko ko razmišlja o akciji koja bi ugrozila naše vojnike treba znati: Amerika štiti svoje. Bilo ko - bilo ko ko se suprotstavi našim trupama - snosit će posljedice. Borit ćemo se vatrom protiv vatre i još više.

Nakon toliko krvi i gubitaka, nakon toliko strašnih činova neljudske brutalnosti, bit će potreban izvanredan napor volje da se ljudi u Bosni izvuku iz prošlosti i počnu graditi budućnost mira. Ali uz naše vođstvo i predanost saveznika, ljudi u Bosni mogu imati priliku odlučiti o svojoj budućnosti u miru. Imaju priliku podsjetiti svijet da su prije samo nekoliko godina džamije i crkve Sarajeva bile sjajan simbol multietničke tolerancije, da je Bosna nekad pronalazila jedinstvo u svojoj raznolikosti. Zapravo, groblje u centru grada bilo je prije samo nekoliko godina veličanstveni stadion koji je ugostio Olimpijske igre, naš univerzalni simbol mira i harmonije. Bosna može ponovno biti takvo mjesto."

Podsjećamo, strateška prisutnost SAD-a na prostorima Zapadnog Balkana, tokom i neposredno nakon agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu ima stanovit značaj, kao i sam uticaj na demokratske procese danas.