Uvrede koje se gutaju:

Samo da kažem jednu šalu koja je bitna povodom sahrane oca u Potočarima. Pitali malog Muju, rođen u Sarajevu, sahranjen u Srebrenici, a živi u Njemačkoj.

Da, ovo je Nenadu Nešiću, bivšem ministru sigurnosti BiH, bilo smiješno, a vjerovatno je i dalje, uprkos činjenici da su neki od najdugovječnijih ministara iz redova njegove stranke upravo Bošnjaci, barem po službenoj dužnosti.



Osim njegovih šala na račun žrtava genocida, ali i osnovnih principa ljudske pristojnosti, o načinu na koji se postupa sa bošnjačkim kadrovima u vladi RS-a odlično svjedoči i vikend rekonstrukcija vlasti u kojoj su Selma Čabrić i Denis Šulić ostali bez ministarskih fotelja. Ukoliko u obzir uzmemo dosadašnji rad na pomenutim mjestima nisu ni trebali da se nađu, ali princip imenovanja ministara prema kojem nema mjesta za Bošnjake dovoljno govori o nivou netrpeljivosti i nasljeđu etničkog čišćenja.

Tako će u drugoj neustavnoj vladi, neustavnog premijera Save Minića jedina Bošnjakinje biti Senka Jujić, ministrica lokalne uprave i samouprave.

Upravo je ministrica Jujić jedna od onih koja etničko opredijeljenje već godinama masno naplaćuje, igrajući statistu u tragikomediji o ravnopravnosti i konstitutivnosti u institucijama Republike Srpske. Poštenije bi bilo da na vrata institucija stave natpis: Zabranjen ulaz ili unošenje Bošnjaka. Tako bi barem oni nerežimski Bošnjaci znali na čemu su, ali broje se i ruke onih koji će zbog plate, službenog vozila i kvazistatusa progutati sve što im se pljune na tanjir.

Uprava i lokalna samouprava - bastion bošnjaštva:

Senka Jujić postala je ministrica uprave i lokalne samouprave Republike Srpske 16. juna 2020. godine, nakon što je njena prethodnica, takođe upotrebljiva Bošnjakinja - Lejla Rešić razriješena sa dužnosti. Jujić je prije svog prvog mandata bila na dužnosti zamjenice direktora Centra za socijalni rad Kozarska Dubica.



Rođena je u Bosanskoj Dubici, a zahvaljujući onima u čijoj vladi rado sjedi danas živi u Kozarskoj Dubici. Diplomirala je pravo, a njene političke vještine su oskudne. Do 2020. godine bila je članica DNS-a, te prilikom raskola u stranci bira stranu Darka Banjca i priključuje se novonastaloj Narodnoj partiji Srpske. Podsjećanja radi Darko Banjac je čovjek koji ne želi pedersku Evropu, barem je tako rekao na predizbornom skupu 2022. godine u Banjaluci.

DNS koji je 2019. preuzeo Nenad Nešić nalazi se u stanju permanentog propadanja, a sama partija služi isključivo za lične interese njenog predsjednika i njemu bliskih saradnika. Sam Nešić nije pretjeran ljubitelj Bošnjaka, osim onih sa kojima posluje u sektoru pranja novca, zloupotrebe položaja ili trgovine drogom, ali jednom kada odabere Bošnjaka ili Bošnjakinju da služi njegovim prohtjevima, odabrani/-na može biti siguran da će dugoočekivani rahatluk iz srpskih ruku dugo trajati.

Tako i Senka Jujić ulazi u šestu godinu mandata, a da velika većina stanovnika Republike Srpske pojma nema ko je ona. Uživa toplini mandatske anonimnosti, čekajući ili penziju ili neku novu mogućnost da se predstavi kao Bošnjakinja.

Budući da ministrica Jujić nije aferli prirode, a i nije dovedena da se mnogo pita, oba svoja mandata provodi bez značajnijih medijskih natpisa. Najviše se ističe činjenica da je jedina ministrica iz vlade RS koja je prilikom istrage Tužilaštva BiH u povodu neustavnih zakona usvojenih u NSRS pristala da razgovara sa tužiocima. Ostaje pitanje da li je pristala samovoljno ili je njen pristanak iznuđen naredbom, kako bi se na lomaču javnog mnjenja stavio bošnjački kadar, umjesto srpskog ministra?

Takođe, zanimljiv je i njen gaf kada je na svom zvaničnom Instagram profilu slavu grada Prnjavora čestitala slikom Prijedora. Sramotno je da gradovi, naročito multietnički poput dva pomenuta, uopšte slave krsnu slavu, ali je poražavajuće da upravo ministrica lokalne samouprave gradove ne razlikuje ni na slici. Halalimo joj, nek' bude da je do dioptrije.

Senka je režimski fikus, inventar pored čijeg naziva, odnosno imena bude docrtana kvačica. Izvršava naredbe, vješto izbjegava kamere i bježi od riječi, jer ona nije tu gdje jeste zbog mišljenja, već zbog popisa stanovništva, prema kojem i za Bošnjake treba ostaviti fotelju ili barem rukohvat fotelje, a naročito ako dolazi iz neke od vladajućih stranaka.

12 godina Lejle Rešić:

Prije imenovanja ministrice Jujić, upravom i lokalnom samoupravom čak 12 godina upravljala je Lejla Rešić, takođe kadar DNS-a.



Ako bi trebalo odrediti Bošnjaka ili Bošnjakinju koji su najviše napredovali u režimskoj hijerarhiji, na prvom mjestu bi se svakako našla upravo Lejla Rešić.

2006. godine diplomirala je na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, a od tada počinje njena novinarska karijera. Nakon Radija 202 i dopisništva Oslobođenja zapošljava se na RTRS-u, te veoma brzo dostiže mjesto urednice informativnog programa.

2010. godine biva imenovana za ministricu, pogađate čega, uprave i lokalne samouprave, a na tom mjestu zadržaće se i u naredna dva mandata, sve do smjene u junu 2020. godine.

Nakon dvanaest godina i tri mandata, smijenjena je zbog odmazde SNSD-a prema DNS-u jer je potonja stranka u saradnji sa opozicionim SDS-om prekorojila vladajuću većinu u skupštini grada Prijedora, osiguravajući tako povratak na vlast.
Kako bi pokazao zube koalicionim partnerima Milorad Dodik preko tadašnje premijerke Željke Cvijanović osigurava smjenu Lejle Rešiće, koja se nakon toga povlači iz politike.

Kako se kontinuitet bošnjačke uprave i samouprave ne bi prekinuo na kratko je zamjenu obavio Zlatan Klokić, prvi pomenuti z
kandidat za novog ministra bio je banjalučki advokat Mirza Bajrović, ali je fotelja na kraju ipak otišla pod guzicu Senke Jujić.

Bivša ministrica Rešić rođena je Prijedorčanka. Čak i da se ne sjeća ratnih dešavanja dovoljno bi bilo da čuje priču ili pogleda mezarje, pa da joj želudac proključa, a savjest proradi, ali to ipak nije bilo tako. Srodila se sa svojim korisnim idiotlukom koji je trajao više od jedne decenije.


Nebitni resori i još manje bitni ministri:

Bošnjaci u Republici Srpskoj nikada nisu upravljali unutrašnjim poslovima i finanasijama, koji su objektivno posmatrano osnovni resori iz kojih Milorad Dodik crpi moć. Kadrovima B komponente ostavljane su mrvice, poput omladine, porodice i sporta, lokalne samouprave ili naučnotehnološkog razvoja, prepuštane su im one oblasti u kojima Repubila Srpska zasigurno ne može napredovati sa trenutnom vlašću i u aktuelnoj finansijskoj poziciji, te upravo zato gotovo ista ministartsva već 20 godina dolaze u ruke Bošnjaka iz vladajućih stranka, jer one bitne resore razgrabe srpski aparatščici.

Bošnjaci DNS-a su, lako je zaključiti, dugotrajni, poslušni, slabog vida, otpornog želudca i jakog sluha. Nikakve druge osobine im svakako ni ne trebaju, kao ni onim Bošnjacima iz SNSD-a koji će biti tema sljedećeg feljtona o Bošnjacima srpske proizvodnje.

Nastaviće se...