Nestranačka lica sa partijskim knjižicama:

U prvoj Vladi Milorada Dodika koju je sklopio 1998. godine sa svega nekoliko svojih poslanika u NSRS nije bilo Bošnjaka. Na sljedećim izborima Mladen Ivanić postaje mandatar, te tako u Vladu Republike Srpske ulazi prvi Bošnjak nakon rata - Fuad Turalić. Budući da ustav nalaže da se vlada ne može sastaviti ukoliko nije zadovoljena etnička zastupljenost, po modelu 8 Srba, 5 Bošnjaka i 3 Hrvata, te uz jednog podpredsjednika Narodne skupštine iz reda Hrvata i Bošnjaka, vodeće stranke (SDS, PDP i SNSD) dosjetile su se mogućnosti predlaganja nestranačkih ličnosti za bošnjačke i hrvatske ministre.

Vladama koalicije SDS - PDP pronalazak bilo kakvih Bošnjaka išao je mnogo teže, naročito nakon što im je SDA otkazala poslušnost, ali Milorad Dodik 2006. godine pronalazi balans, te na ministarske pozicije imenuje i dvije Bošnjakinje koje nisu iz Stranke za BiH i Stranke demokratske akcije. Tako su u drugu Vladu premijera Dodika ušle: Fatima Fatibegović - ministrica za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju i Jasna Brkić - zadužena za resor ekonimskih odnosa i koordinacije, te Džerard Selman - ministar pravde i Bakir Ajanović - ministar nauke i tehnologije.

Kasnije će se ispostaviti da su to bili posljednji izbori na kojima su za ministre iz reda Bošnjaka imenovani Bošnjaci iz onih stranaka koje oslikavaju bošnjačke interese.

Milorad Dodik nastavio je da traži i imenuje takozvane nestranačke ličnosti i nezavisne stručnjake, koji su osim fige, u zadnjem džepu čuvali i člansku knjižicu SNSD-a. Osim pomenute metode počelo je i otkupljivanje preletača, kako iz srpskih, tako i iz bošnjačkih stranaka, a sve pod izgovorom zaštite nacionalnih interesa.
2006. godine Milorad Dodik je pobrao plebiscitarne simpatije Bošnjaka, pa nakon izbora niko nije ni primjetio da 3 od 5 bošnjačkih ministara zapravo predstavljaju najnovije srpske proizvode.

Dodikov paradžemat:

Budući da je političku karijeru započeo kao liberal i reformista, a potom blago skrenuo u srednju traku na put socijaldemokratije, Miloradu Dodiku bila je neophodna podrška sva tri konstitutivna naroda, ali i onih političkih aktera koji nezavisno od etničke opredijeljenosti zastupaju progresivne, građanske interese. Stoga je zanimljivo pratiti trend opadanja kvaliteta bošnjačkih kadrova koje je Dodik od izbora do izbora vadio kao zečeve iz šešira, ne bi li se tako dodvorio OHR-u i partnerima iz Sarajeva.

U njegovoj drugoj vladi koja je trajala od 2006. do 2010. godine među kadrovima B komponente našli su se magistri i profesorice, lica sa bogatim iskustvom u struci koja su predstavljala duh neophodne urbanosti nakon više od decenije vlasti SDS-a koja je za sobom ostavila malograđansko cvijeće zla.

Sve do prethodnih izbora 2022. godine situacija je bila podnošljiva, ali od tada Dodik dodatno radikalizuje retoriku, te su mu neophodni Bošnjaci koji će sramotiti kako sebe, tako i narod kojem pripadaju, pa smo tako dobili jednog Denisa Šulića. Političko - medijske karikature postaće stalni predstavnici Bošnjaka u svim sljedećim vladama u kojima većinu čini SNSD.

Džerard Selman - pravda po šerijatu:

Egzotičnog imena i ne tako zanimljivog lica, Džerard Selman je osoba koju ste nažalost sigurno vidjeli barem jednom, ali naravno da ga niste zapamtili, jer on ni ne služi za privlačenje pažnje, već za nešto mnogo bitnije.
2005. godine Selman se po prvi put spominje u medijima, nakon što je kao nestranačko lice iz reda Bošnjaka imenovan za ministra pravde u u vladi Pere Bukejlovića. Iako je vlada trajala svega godinu dana to na Selmana nije mnogo uticalo, jer je već 2006. ponovo postao ministar pravde, ali ovoga puta pod palicom Milorada Dodika. Član SNSD-a zvanično je postao 2008. godine, a 2012. se povlači iz politike nakon 6 godina na poziciji ministra. Iste godine po prvi put je imenovan za predsjednika Ustavnog suda Republike Srpske.



Tako je pravnik iz Kotor Varoša, nekadašnji uposlenik Pravobranilaštva generalštaba JNA u Beogradu, a potom samostalni advokat postao prvi Bošnjak ikada na čelu najsnažnije pravosudne institucije u manjem entitetu.

U januaru 2025. godine dospio je na crnu listu OFAC-a zbog bliskosti režimu Milorada Dodika, a u čast potvrde svoje pożrtvivanosti medijima je rekao kako je Republika Srpska za njega prioritet.

Nisu ga naravno interesovale poražavajuće činjenice, među kojima je i ona da je aktuelni predsjesnij NSRS - Nenad Stevandić direktno umiješan u ratne zločine upravo u Selmanovom rodnom Kotor Varošu. Nije se obazirao ni na ilegalnu praksu bespravnog oduzimanja zemljišta u vlasništvu Bošnjaka, takođe u njegovom rodnom Kotor Varošu.
Za Selmana su to vjerovatno izolovani incidenti, slučajne greške, u svakom slučaju ništa bitno, jer za njega je ipak Republika Srpska prioritet.

Dr. Bakir Ajanović - hirurško preletaštvo:

Ako vam ikada zatreba urnek kako da se što bezbolnije prodate vladanućim strukturama samo se sjetite doktora Bakira Ajanovića i ispod naslaga aktuelnih internetskih tričarija prokopajte crtice iz njegovog života.

Predratni sarajevski student medicine, a zatim zagrebački specijalizant hirurgije bio je jedan od najcijenjenijih banjalučkih doktora u bivšoj Jugoslaviji. Tokom rata je protjeran iz rodnog grada, a utočište pronalazi preko Atlantika u SAD-u. Nakon osam godina u inostranstvu 2002. godine vraća se kući. Pored zaposlenja u privatnoj klinici pronalazi i sebi odgovarajuću partiju - Stranku za BiH, te 2006. godine na opštim izborima osvaja mandat u NSRS.

Znajući da ga cijene Bošnjaci, ali i Banjalučani sa drugačijim etničkim prefiksom Milorad Dodik pred njega stavlja unosnu ponudu: napusti stranku i dobijaš fotelju.
Dr. Ajanović je prihvatio, te postaje ministar naučno - tehnološkog razvoja, a krišom i član SNSD-a.

Ministrovao je Bakir cijele četiri godine, pričao horor ispovijesti o lažnom američkom snu, krstario svojim dajakom po Vrbasu i tvrdio kako ministri pogiboše za narod, a onda je došla 2010. i novi izbori. Bakiru je neko naprasno izmakao fotelju ispod guzice, te tako nije produžio mandat.



Sreća mu se osmijehnula još jednom, 2012. godine kada je u rokadi nominalnih Bošnjaka zamijenio Goranu Zlatković na poziciji ministra trgovine i turizma.

Danas je u penziji, vozi dajak i poprijeko gleda lica onih čije je povjerenje prodao prije tačno 20 godina.

Jasna Brkić - ponos SNSD-a:

Kada bi u moru poltrona i mediokriteta trebalo odabrati jednu osobu da predstavlja SNSD, po zaslugama i rezultatima uloga počasne maskote otišla bi Jasni Brkić, bivšoj ministrici ekonomskih odnosa i koordinacije.
Prije svega treba napomenuti da njeno nekadašnje ministarstvo više ne postoji, jer je zamijenjeno Ministarstvom za evropske integracije i međunarodnu saradnju.

Jasna Brkić rođen je 1959. godine u Banjaluci. U mladosti se bavila rukometom i novinarstvom, ali se ipak opredijelila za ekonomiju koju je i magistrirala na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Banjaluci. Na istoj visokoobrazovnoj ustanovi bila je i viši asistent.

2006. godine postaje ministrica kao nestranačka ličnost. Razvija ekonomske odnose sa zemljama regije, ali odlazi i u Kinu kao predstavnica privredne delegacije RS. Na polovini mandata tokom ekonomske krize 2008. godine suočava se sa ogormnim padom stranih investicija, a nakon izbora 2010. godine ne obnavlja mandat.



Staložena, profesionalna, elokventna i legalno obrazovana Jasna Brkić predstavljala je sve ono što je SNSD u godinama iza nas sistematski uništavao.

Fatima Fatibegović - potpis vrijedan miliona:

Fatima Fatibegović prva je u nizu Bošnjakinja koje rukovode resorom prostornog uređenja, građevinarstva i ekologije. Zanimljivo je da su upravo bošnjački kadrovi imenovani na jednu ovakvu poziciju koja je do sada mnogo puta bila sumnjiva, kako zbog pranja novca i namiještana tendera, tako i zbog nelegalnih građevinskih projekata.

Bivša ministrica rođena je u Prijedoru, a u Banjaluci je završila srednju Građevinsku školu, a potom na Građevinskom fakultetu diplomirala arhitekturu. O njenom životu prije politike nije poznato mnogo, osim jednog zanimljivog podatka koji se odnosi na navode da je srednju školu pohađala zajedno sa kumom Milorada Dodika - Slobodanom Stankovićem koji je osnivač i direktor na daleko poznate kompanije Inegral Inžinjering.

Pokojni Stanković jedan je od prvih tajkuna koje je proizveo režim Milorada Dodika, a njegovo preduzeće najviše je inkasiralo upravo kroz velike tenderske projekte pod pokroviteljstvom Vlade RS. U većini budžetskih pljački, svom premijeru, ali i drugu iz klupe pomagala je upravo Fatima Fatibegović.

Neki od sumnjivih projekata koji se ističu jesu izgradnja Administrativnog centra Republike Srpske (zgrada Vlade u Banjaluci), autoput Banja Luka - Gradiška, te sanacija saobraćajnica u okolini Srebrenice.



Upravo su Milorad, Slobodan i Fatima uz ostale aktere završili pod istražim mjerama SIPA-e 2009. godine zbog sumnje da su se udružili radi protupravnog ostvarivanja imovinske koristi i prednosti na tržištu, a sve u vezi sa tenderskim procedurama za izgradnju autoputeva po Republici Srpskoj.



SIPA je tada došla do basnoslovne cifre od 115 miliona KM koliko su osumničeni uspjeli da otuđe i izvezu u zemlje regiona.



Nijedno od tužilaštava nikada nije podiglo optužnicu za bilo koje od ovih krivičnih djela. Fatima je otišla u penziju, Slobodan je preminuo, a Milorad je ostao Milorad. Neka od istraživanih lica idalje su politički aktivna.

Epilog:

Četvoro pomenutih ministara bili su od koristi režimu, a već na sljedećim izborima su zamijenjeni novim kadrovima. O ostatku garniture Bošnjaka srpske proizvdonje u nekom od sljedećih tekstova.

Nastaviće se...