Kao da Balkan nije teren na kojem se te igre redovno pretvaraju u krv, granate i izbjegličke kolone.

(https://telegrafi.com/en/amp/Russian-security-services-trained-about-150-people-in-Serbia-for-direct-attacks-2675258011)

Priča o ruskom uticaju u Srbiji više nema veze s teorijama zavjere. Ona pripada kategoriji javnih činjenica koje se uporno guraju pod tepih. Ruska propaganda, ruski novac, ruski politički i bezbjednosni interesi – sve je tu, vidljivo i opipljivo. Kada se tome doda podatak da značajan dio društva u Srbiji otvoreno gaji putinofiliju, slika postaje još sumornija.

To više nije nekakva simpatija prema “bratskom narodu”. To je ideološka fascinacija autoritarizmom, sa željom da se taj i takav autoritarizam implementira u ovm dijelu svijeta.

Konkretno, u izvještaju stoji da je obuka održana u turističkom kompleksu u blizini granice s Bosnom i Hercegovinom, na izoliranoj lokaciji koja je omogućavala da se aktivnosti odvijaju daleko od pažnje javnosti. Sam položaj, granični pojas bi trebao, ako ništa, da zinteresuje BiH bezbjedonosnne službe. Ako su budne!

Vjeruje se, kako navode, da su uključeni pripremani za koordinirane operacije. Ova dešavanja podudaraju se s nalazima novog izvještaja koji donosi širu procjenu ruskog rata protiv Ukrajine i njenih širih geopolitičkih ambicija.

Dokument zaključuje da Kremlj nema stvarnu namjeru okončati sukob i agresiju na Ukrajinu, uprkos značajnim vojnim gubicima, ekonomskom pritisku i rastućoj unutrašnjoj represiji, prenosi The Geopost.

Putinofilija kao društveni fenomen

Rusofilstvo u Srbiji ima dugu tradiciju, ali današnja putinofilija nema mnogo veze s romantikom iz 19. vijeka. Nju pokreće nešto drugo: fascinacija snagom, mit o “jakom vođi”, potreba za geopolitičkim pokroviteljem i duboka frustracija Zapadom.

Putin se u velikom dijelu srpske javnosti ne doživljava kao političar. On je simbol. Simbol osvete Zapdu, prkosa, moći i revanšizma. U tom imaginariju, Rusija stoji kao “civilizacijski zaštitnik“, a Zapad kao trajni arhineprijatelj. Takav mentalni okvir proizvodi opasnu političku klimu u kojoj autoritarizam prestaje biti problem, a postaje ideal.

Zato se u Srbiji ruski rat protiv Ukrajine često ne posmatra kao agresija nego kao “geopolitički sukob”. Zato se ratni zločini relativizuju. Zato propaganda prolazi bez otpora. Zato i vlast i “opozicija“ i studenti u blokadi zaljubljenog pogleda gledaju u Kremlj.

I zato vijest o ruskoj obuci ljudi za moguće napade prolazi gotovo bez političkog potresa. Nevidljiva je.

Kremlj i ideja “srpskog sveta”

Da se rzumijemo, ruski interes na Balkanu nikada nije bio skriven. Moskva Balkan posmatra kao prostor destabilizacije Zapada, kao poligon za hibridne operacije i kao mjesto na kojem se može blokirati širenje NATO-a i Evropske unije.
U tom planu Srbija zauzima centralno mjesto.

Koncept “srpskog sveta” savršeno se uklapa u rusku geopolitiku. Ideja o objedinjavanju svih Srba u jedinstven politički prostor zvuči kao regionalna verzija ruskog projekta “ruskog sveta” što i jeste. Metodologija je identična: narativ o ugroženosti, mit o istorijskoj nepravdi, stalno prizivanje teritorijalnih pretenzija.
Takav narativ ne mora odmah završiti ratom. Dovoljno je da stalno proizvodi nestabilnost i izaziva krize.

Jer nestabilan Balkan znači slab Zapad. A to je strateški cilj Kremlja.
Republika Srpska kao geopolitički ventil

Kada Milorad Dodik govori o otcjepljenju, to se često tretira kao lokalna politička retorika. Međutim, u širem kontekstu ruskog uticaja, te izjave dobijaju sasvim drugačiju težinu.

Dodikova politika već godinama funkcioniše kao produžena ruka ruskog interesa u Bosni i Hercegovini. Svaka kriza, svaka blokada institucija, svaka prijetnja secesijom – sve to odgovara strategiji destabilizacije regiona.

Rusija ne mora pokretati tenkove da bi ostvarila uticaj. Dovoljno je održavati stalnu političku krizu, dovoljno je da pogleda Dodika u zageljaju trampističkih mogula. I svi žele isto!

Bosna i Hercegovina je savršeno tlo za takvu strategiju. Krhka država, složen politički sistem i duboke etničke podjele stvaraju prostor za manipulaciju i pritisak. Kada se u tu sliku uključi ideja “srpskog sveta”, region ulazi u zonu ozbiljne bezbjednosne opasnosti.

Hibridni rat na balkanski način

Savremeni rat ne vodi se samo oružjem. Vodi se informacijama, propagandom, ekonomskim pritiscima i političkom destabilizacijom i lažima. Tonama laži!
Rusija je tu strategiju dovela do savršenstva.

Balkan je preplavljen proruskim medijskim narativima. Televizije, portali i društvene mreže svakodnevno proizvode sadržaj koji relativizuje rusku agresiju, širi nepovjerenje prema Zapadu i glorifikuje autoritarne modele vlasti.
Takav informacijski prostor stvara društvo u kojem su činjenice nevažne, a emocije presudne. U takvom društvu politička manipulacija postaje jednostavna.
Kada građani vjeruju da je Zapad neprijatelj, svaka kriza se može predstaviti kao odbrana.

Zašto je region u opasnosti

Putinofilija u Srbiji nije samo unutrašnji problem Srbije. Ona ima regionalne posljedice. Pogotovo regionalne!
Balkan je prostor međusobno povezanih država, krhkih granica i neriješenih pitanja. Svaka destabilizacija jedne zemlje preliva se na susjede. Ideja teritorijalnih promjena nikada ne ostaje ograničena na jednu granicu.
Zato se priča o “srpskom svetu” ne može posmatrati izolovano. Ona otvara pitanje Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Kosova. Otvara pitanje granica koje su krvavo iscrtane devedesetih.

Svaki put kada se govori o njihovom preispitivanju, region se vraća korak unazad.
Opasnost normalizacije autoritarizma
Najveći problem nije samo politički uticaj Rusije. Najveći problem je društvena normalizacija autoritarizma.

Kada društvo počne vjerovati da je demokratija slabost, a autokratija snaga, tada nestaje otpornost na manipulaciju. Takvo društvo postaje spremno prihvatiti političke avanture koje završavaju katastrofom.

Istorija Balkana puna je takvih primjera.

Lekcije koje se ne žele naučiti

Devedesete su pokazale kako propaganda, nacionalizam i geopolitički interesi mogu pretvoriti region u ratnu zonu. Mnogi su vjerovali da su te lekcije naučene.
Današnja politička klima pokazuje suprotno.
Ponovo se grade mitovi, ponovo se proizvodi strah, ponovo se prizivaju teritorijalne promjene. Razlika je jedino u tome što je ovaj put ruski uticaj otvoreniji i organizovaniji.

Balkan kao geopolitičko bojno polje

Za Kremlj Balkan nije prioritet. On je sredstvo. Sredstvo za slabljenje Zapada, za testiranje hibridnih strategija i za održavanje globalnog uticaja.
Za Balkan, međutim, posljedice su egzistencijalne.

Svaka destabilizacija regiona znači sporiji razvoj, ekonomski pad i odlazak stanovništva. Mladi odlaze, društva stare, a političke elite nastavljaju igrati opasne igre.

Kuda vodi ovaj put?

Ako se nastavi trend jačanja ruskog uticaja i putinofilije, region ulazi u period dugotrajne nestabilnosti. Ne mora doći do otvorenog sukoba da bi posljedice bile ozbiljne.

Dovoljna je stalna kriza.

Kada se investicije povlače, institucije slabe, a političke tenzije rastu, društva postaju zarobljena u stagnaciji. To je scenario koji odgovara svima osim građanima.

Vrijeme za suočavanje s realnošću

Priča o ruskom uticaju više nije hipotetička. Ona ima konkretne posljedice i vidljive obrise.

Region stoji pred izborom: suočavanje s realnošću ili nastavak samozavaravanja.
Ignorisanje problema nikada ga nije riješilo. Na Balkanu je to pravilo koje se uvijek iznova potvrđuje.

Jer kada se geopolitika preseli u komšiluk, cijena ignorisanja postaje previsoka.