Zamislite zemlju u kojoj političari svojim licemjernim licem mjere zločin. Zemlju u kojoj je zlostavljanje djece u Tuzli politički skandal, a u Sarajevu tek – „tema za preispitivanje“.

Zemlju u kojoj isti ljudi koji su jučer s pravom vikali „ostavke odmah!“ danas šapuću u pola glasa „da se ispita odgovornost“.
To je Bosna i Hercegovina u ogledalu — zemlja u kojoj se moral gasi na granici kantona isrped partijskih knjižica.

Tuzla – mjesto zločina i licemjerja

Rekapitulacija: Policijski inspektor iz Kalesije, Besim Kopić, vodio je kriminalnu mrežu podvođenja dvije maloljetnice iz doma za djecu bez roditeljskog staranja.

U lancu prostitucije učestvovali su i načelnik Odjeljenja kriminalističke policije PU Živinice Miralem Halilović, policajci Jasmin Modrić i Dževad Požegić, univerzitetski profesor i bivši zastupnik Zijad Jagodić, te još nekoliko „uglednika“.

To nije scena iz „True Detective“, nego Bosna 2025. — gdje su čuvari zakona postali trgovci djecom.

Ali, policija u Tuzlanskom kantonu odradila je svoj posao: otkrila lanac podovdača i pedofila, pohapsila sopstvene službenike, predala ih tužilaštvu.

I tu nastupa politika – gladna kamera, glasova, moralnih pozornica i prilike da od tuđe tragedije napravi vlastitu reklamu.

Sabina Ćudić je tada rekla ispravno:
“Očekivala sam ne samo izjave, već i ostavke. Ova vlada je morala pasti jučer, a ne danas!”
Njen stranački kolega, Dragan Mioković, predsjedavajući Predstavničkog doma FBiH, dodao je:
“Premijer i Vlada TK moraju dati ostavku odmah!”
Ulice su se napunile, parole su bile glasne, društvene mreže su tražile pravdu, a moral naizgled čist.
Sve dok se nekoliko dana kasnije – isti užas nije dogodio u Sarajevu.

Sarajevo – isti zločin, druga reakcija ili drugoeto!

Kada su u Sarajevu uhapšena dvojica policajaca zbog seksualnog iskorištavanja maloljetnice, slučaj je bio gotovo identičan: djeca iz institucija, zloupotreba moći, policijska uniforma kao pokriće za zločin.
Ali tada se odjednom promijenio ton.

Premijer Kantona Sarajevo Nihad Uk (Naša stranka) sazvao je vanrednu sjednicu vlade i izgovorio rečenicu koja je ušla u anale političkog cinizma tvrdeći da slučajevi u Tuzli i Sarajevu nisu isti:
“ U pravu ste i stojim iza svega što su kolege jučer rekle. Radi se o dva različita slučaja – ovaj i onaj u Tuzli nisu isti. Slažem se da u Tuzli trebaju podnijeti ostavke...“
Zašto nisu isti gospodine Uk?
Jer je u Tuzli na vlasti SDA, a u Sarajevu Trojka.
Jer je tamo “njihova” policija, a ovdje “naša”.
Jer se u Tuzli ruši vlada, a u Sarajevu brane fotelje?
Ministar unutrašnjih poslova KS Admir Katica (NiP) dolio je ulje na vatru birokratskim floskulama o „body kamerama“, „obuci“, „transparentnosti“ – kao da bi GoPro mogao oprati savjest.

Dvostruki moral kao politička valuta

Narečeni Dragan Mioković, koji je do jučer dramatično tražio ostavke Vlade TK, sada govori o “pojedinačnoj odgovornosti”.
Sabina Ćudić i Duška Jurišić, koje su (s pravom) moralizirale o „civilizacijskom sramu“ u Tuzli, iznenada su za tri oktave spustile glas kad su se u Sarajevu pojavilo isti horor.
Tek nakon ogorčenja javnosti izdali su šturo saopštenje o “preispitivanju odgovornosti Vlade KS”.
Bez ostavki. Bez morala. Samo politički PR i debela doza oportunizma.
Kako piše Avaz,
“Na jednoj strani su pedofili iz ‘njihovih’ redova – i to se tretira kao sistemski užas. Na drugoj – isti zločin, ali bez političkog interesa, pa se sve relativizira i uvija u ‘čekanje istrage’.”

To je to: slovenski aršini za Tuzlu, sarajevski aršini za Sarajevo.

Slovenski refleks, balkanska amnezija

Podsjećam, u Sloveniji su ministar policije i ministar pravde podnijeli ostavke zbog ubistva civila – iako nisu imali ličnu odgovornost.
Kod nas, ni kad se otkrije pedofilski lanac unutar policije, ni kad se dokažu političke zloupotrebe – niko ni ne pomišlja da ode.

Jer ovdje ostavka nije moralni čin, nego tabu i ultimativni vid slabosti.
Ona se ne daje — ona se doživljava kao izdaja vlastite partije.
Kako je to precizno napisao Kenan Efendić za portal Odgovor.ba:
“Moralna dosljednost u Bosni prestaje tamo gdje počinje partijska lojalnost.”

Odgoj djece u zemlji bez odraslih

I dok se stranački PR-ovci međusobno prepucavaju, a televizije prebrojavaju saopštenja, djeca – ona stvarna, ne metaforička – ostaju u ništavilu zlostavljanja.

Ona iz domova, bez roditelja, bez zaštite.

Ona koja su povjerovala da je policajac čuvar, a postao im je dželat.
I sad im ta ista politika koja je stvorila sistem nekažnjivosti objašnjava da postoje „različiti slučajevi“. Da postoje jednaki i jednakiji.
Ne, gospodo, postoje samo dvije vrste ljudi: oni koji štite djecu i oni koji štite pedofile.

Sve između je prevara.

Kad vlast moral pretvori u PR

Naši moralni apostoli iz „građanskog“ Sarajeva danas su samo ogledalo onoga što godinama kritikuju kod drugih.
U Tuzli su tražili glave, u Sarajevu – „istragu“.
U Tuzli su branili djecu, u Sarajevu – mandate.
U Tuzli su glumili Sloveniju, u Sarajevu – duboki Balkan.
I zato ova kolumna nije samo o pedofilskom lancu, nego o moralnom lancu koji nas sve drži za vrat i steže svaki sekund sve više i više.
O lancu partijskih interesa, međusobne zaštite, političkog incestualnog paktiranja.

O zemlji u kojoj je lakše štititi kriminalca nego priznati da je dijete preživjelo pakao u režiji države i njenih službenika.

Zaključak – Svi ostavke!

Pa onda ovo nije pitanje politike. Ovo je pitanje ljudskosti.
Ovo nije pitanje kantona. Ovo je pitanje civilizacije.
Jer kad dijete postane politički materijal, svi smo pali.
Kad zlostavljanje djece postane alat za obračun sa opozicijom, svi smo izgubili.

Kad se djeca dijele po kantonima, po partijama, po foteljama – to više nisu samo djeca.
To su žrtve vašeg licemjerja.
Zato: Svi ostavke!

Ne samo u Tuzli, nego i u Sarajevu i diljem zemlje da se razumijemo!
Jer ako država ne može zaštititi vlastitu djecu, onda ta država više ne postoji.

A sve ostalo – samo je paravan za pedofile u odijelima i njihove političke sponzore.