(ili: Zašto je novi Nirnberg jedina nada – i zašto ga vjerovatno neće biti)

Jer ili će postojati novi Nirnberški proces – ili će sva ova dokumentacija biti samo fusnota u historiji zla koje je pobijedilo na ovoj planeti. Ako do tog procesa ne dođe, a teško je vjerovati da hoće, onda je poruka jasna i brutalna: pravda važi samo za one koji nemaju moć.”

Kada pročitate samo nekoliko rečenica iz Epsteinovih spisa – ne poglavlja, ne izvode, nego par hladnih, administrativnih rečenica i nekoliko, samo nekoliko svjedočenja-dalje vam želudac neće dozvoliti-– shvatite da svijet više ne klizi prema provaliji. On je već dole. Duboko u paklenoj jazbini. Ono što gledamo nisu pukotine sistema, nego Šejtanov puni, ogoljeni radni režim.

Ovo nije skandal. Ovo je struktura zla po sebi.

Jeffrey Epstein nije bio bolest sistema – bio je simptom njegovog nakaradnog i izopačenog zdravlja. Bio je dokaz da sistem savršeno funkcioniše kada treba zaštititi moćne, bogate i politički korisne. On nije bio usamljeni predator, nego čvorište: logističar razvrata, bankar šutnje, arhivar kompromitacija i bard pedofilije.

Njegova uloga nije bila da zlostavlja sam, nego da povezuje one koji mogu sve s onima koji nemaju ništa – uključujući uništavanje djece i njihovog djetinjstva.

I zato je važno reći jasno: problem nije (samo) Epstein. Problem je cijeli “civilizovani” svijet koji ga je stvarao, hranio, štitio i na kraju – pustio da umre u ćeliji, jer mrtva usta ne govore.

Milioni stranica dokumenata ne govore o “navodima”. Govore o rutini. O letovima koji se ponavljaju. O imenima koja se ne zadržavaju u fusnotama nego iskaču svuda. O zabavama koje nisu bile eksces, nego protokol i koje su uključivale silovanja, zlostavljanja i ubistva. Govore o djevojčicama koje nisu bile žrtve “pojedinačnih slučajeva”, nego ljudska sirovina. Polufabrikat za jednokratnu upotrebu.

I tu se završava svaka iluzija o liberalnoj demokratiji, vladavini prava i zapadnoj moralnoj superiornosti. Jer kada se imena predsjednika, prinčeva, šeika, ministara i milijardera pojavljuju u istim dokumentima u kojima su i svjedočenja zlostavljane djece – a sistem se i dalje pravi gluh – onda više ne govorimo o propustu. Govorimo o pravilu i dogovoru.

Dogovoru da se gleda u stranu dok se zlo realizuje.

Zato je Epsteinova smrt u zatvoru bila logična. Ne tragična – nego baš logična. Sistem ne uklanja zlo. Sistem uklanja dokaze. A Epstein je znao previše. Znao je ko dolazi, ko plaća, ko šuti i ko će, kad zatreba, reći da se “ničega ne sjeća”.

I tu dolazimo do laži koja se prodaje javnosti: da će “istrage trajati”, da će “pravda doći”, da se “ne smije presuđivati bez suda”. Sve to zvuči razumno -dok ne shvatite da je zakon pisan tako da nikada ne stigne do vrha i da nikada ne isudi najmićnije-od oligarha, do IT mogula. On je precizan i jasan prema slabima, a rastezljiv i godoovski prema moćnima. On zna ime zlostavljanog djeteta, ali se gubi pred titulom i imenom pedofila.

Zato je jedino rješenje – i to treba reći bez zadrške – novi Nirnberški proces.

Ne simbolički. Ne metaforički. Stvarni, međunarodni tribunal za zločine moćnika nad djecom. Tribunal koji neće pitati za pasoš, imunitet, političku funkciju ili bankovni račun. Tribunal koji će jasno reći: postoje zločini nakon kojih nema “uglednog života”, nema povratka u politiku, nema pisama opravdanja i nema PR rehabilitacije.

Sve ispod toga je NIŠTA.

Sve ispod toga je šminka na lešu pravde.

Sve ispod toga je saučesništvo.

I nemojmo se zavaravati da je ovo “samo američki problem”. Balkan je školski primjer iste logike. Ovdje smo naučili kako izgleda svijet bez Nirnberga. Kako izgleda društvo u kojem ratni zločinci postaju ugledni građani, političari, akademici i televizijski gosti. Kako izgleda prostor u kojem su masovne grobnice “kontroverze”, a žrtve “politička tema”. Ta, ima i ivdje “pedofila iz naših sokaka” od vrha Crkve do političkih jazavaca. I ovdje svi znaju sve i šute kao zaliveni, zar ne?! Jer bolje je vaziti o tamo nekom “ostrvu razvrata” i mučiti o lokalnom popu silovatelju ili političaru pedofilu. Udobnije je.

Isti obrazac, ista matrica: – zločin se relativizira – odgovornost se razvodni – krivica se prebaci na “kontekst” – a sistem nastavi dalje, jači nego prije

Ako Balkan išta zna, onda zna ovo: nekažnjeno zlo se uvijek vraća. I vraća se sofisticiranije, bogatije i bezobraznije.

Zato je svijet poslije Epsteina mračniji nego prije njega. Ne zato što smo saznali istinu – nego zato što smo je saznali, a ništa nismo uradili. Jer kad se istina izgovori i ostane bez posljedica, ona prestaje biti istina i postaje svakodnevni dekor.

Svijet poslije Epsteina je svijet u kojem znamo da se djeca mogu kupovati, snimati, zlostavljati, sakatiti, ubijati i arhivirati – i da to neće srušiti nijednu vladu, nijednu banku, nijednu dinastiju.

I tu nestaje bilo kakva nada.

Jer ili će postojati novi Nirnberški proces – ili će Epstein i prateća dokumentacija biti samo fusnota u historiji zla koje je pobijedilo na ovoj planeti. Ako do tog procesa ne dođe, a teško je vjerovati da hoće, onda je poruka jasna i brutalna: pravda važi samo za one koji nemaju moć.

A to više nije civilizacija. To je uredno administriran digitalno-analogni pakao.