Posmatrajući velike svjetske procese koji se odvijaju zadnjih pet godina ističe se teza kako svijet nije isti kakav je bio poslije pada Sovjetskog saveza od uspostave demokratije i kapitalističkog tržišta u skoro svim državama u svijetu. Veliki dogovori velesila su se događali u doba krajnjih nuždi i najtežih kriza. Sastanak na Jalti je uspostavio okvir po kojem će nacizam biti poražen, osnivanje UN-a je osiguralo preko sedamdeset godina svjetskog mira. Hladni rat je bio dokaz nefunkcionalnosti dijelova statuta Ujedinjenih nacija. Ratovi i genocidi na koje UN nije uspio reagovati su doprinjeli težnjama za uspostavom drugačijeg svjetskog poretka. Dok su poražene bivše komunističke države ostale u dubokoj želji za revanšom i osvetom zapadnim silama koje su uspjele ostvariti pobjedu u Hladnom ratu. Mnogo je faktora koji ubrzavaju svjetske procese, a svjetski procesi u zadnjih pet godina se dešavaju zbog opće ambicije globalnog istoka i juga da uspostavi ponovni balans sila, gdje bi zapad prestao biti dominantni, i jedini, centar moći koji kontrolira glavne procese u svijetu. Pored zaostavštine komunističke propasti u dvadesetom stoljeću, imamo rat Sjedinjenih Američkih Država protiv terorizma, koji je uspio izroditi neviđene nemire u muslimanskom svijetu. Iz tog rata proizilazi Arapsko proljeće, rat u Siriji, sankcije Iranu, državni udar u Turskoj, i tako dalje.

Gledavši na centre moći, danas u svijetu imamo zapadni centar moći koji nastoji sačuvati svoju poziciju glavnog kontrolora svjetske sudbine na kojoj je već preko trideset godina, sa druge strane imamo centre moći koji se nalaze na istoku i jugu planete zemlje. Postoji više centara moći na istoku i jugu, ali većina njih se okuplja oko ideje Multipolarnog svijeta u kojem niti jedan centar moći neće biti predominatni. Ono što je glavno za odgovoriti, jeste to, na koji način će svjetski centri moći uspjeti pomiriti duboko različite interese po pitanju dominacije u svijetu ili nad svijetom. Interesantnije je hoće li uopšte doći do takvog dogovora, odnosno da li će ovi centri moći nastaviti sa borbom za interesne zone i sfere utjecaja, ili će ih na opštu radost svih konačno raspodjeliti i ograničiti. Da li će zbog nemogućnosti pronalaženja rješenja za novi svjetski dogovor doći do novog svjetskog rata? Da li zapad može pristati na svijet u kojem Rusija, Kina, Velika Britanija, Sjedinjene Američke Države vrijede isto? Svijet u kojem se pitaju isto? Da li istok može vjerovati zapadu ponovo? Da li je istok spreman odreći se vojnih kapaciteta i autokracije? Te da li je zapad spreman osigurati svoje države na štetu krupnih korporacija? Mnogo je pitanja na ovu temu, toliko da se više knjiga sadržanih odgvora može napisati. No, glavno je pitanje, da li su današnji centri moći spremni završiti sukob Istoka i Zapada koji traje još od podijele Rimskog carstva, da li su ti centri moći spremni da se dogovore prije nego se desi još jedan veliki historijski sukob.

Posmatrajući laički, jednostavno, Zapad bi apsolutno pristao na novi dogovor da on sa sobom ne donosi propast kapitalizma, dok se Istok sa Zapadom ne bi ni dogovarao da ne mora!