fb-analytics

Sloboda. Odgovornost. Istina.

Da li je Republika Srpska garant da se nad Srbima neće desiti novi genocid?

cover image

Govori nacionalističkih političara i drugih desnih organizacija o tome kako nacionalna država/entitet čuva jedan narod i sprečava da se nad njim dešavaju zvjerstva prilično je isti kod svih naroda. Ali, nacionalistička politika i njena istorija pokazuju da su oni upravo doveli do ovih stradanja. Šta zapravo čuva Srbe, a i druge narode, od genocida?

Svuda u medijima se šire govori nacionalističkih političara iz RS-a kako je RS zaštitnik Srba od novog Jasenovca. Emotivni naboj ove propagande utemeljen je na spominjanju mjesta stradanja, zvjerstvima ustaških zločina, kao i jednoj politici koja je srpski narod targetirala kao neprijateljsku cjelinu. Iako se ovdje izostavljaju činjenice da se unutar srpskog naroda takođe razvijala genocidna politika ''Homogene Srbije'' u mislima četničkog ideologa Stevana Moljevića, kao i to da su četnici, srpski nacionalisti, sarađivali sa istim tim ustašama, činjenica je da se kroz patnju srpskog naroda od ustaškog terora gradi nacionalistički narativ srpskog naroda o neophodnosti Republike Srpske kao njegovog zaštitnika.

Republika Srpska, isto kao Nezavisna Država Hrvatska i ideja ''Bosanskog begovata'' bošnjačkih nacionalista, leži na ideji da jedan teritorij pripada isključivo jednom narodu koji uvijek mora biti većinom, te da se volja ovog naroda mora uspostaviti iznad volje svih drugih naroda. Svi drugi narodi njemu se javljaju kao neprijatelji, a njihove zemlje van granica matične države srpskog naroda su zemlje na kojima su Srbi nekada davno živjeli i koje po prirodnom pravu pripadaju njima. Sve druge narode sa teritorija na kojima se nalaze Srbi i na kojima se tek trebaju naći treba ili protjerati, pobiti ili svesti na nivo nacionalne manjine, tj. građane drugog reda. Ukoliko kažemo da svi narodi trebaju biti ravnopravni i graditi jedan opšti interes društvenog razvija ovi nacionalisti će nam reći kako ih tjeramo da žive u istoj zemlji sa njihovim neprijateljima, koljačima, ubicama itd., izbjegavajući tako da sagledaju uzroke zločina kao fenomena. Ali zbog čega se gradi ovaj narativ?

Nacionalizam funkcioniše na principu generalizacije. Najpoznatija generalizacija je da su ''svi Srbi četnici, svi Hrvati ustaše, svi Bošnjaci balije'' itd. Kada ovako krenete da razmišljate tada jednako mrzite i onu osobu koja donosi odluke, kao i obično dijete koje se tek rodilo, jer je u ''krvi'' tog naroda mržnja prema drugome. Ovo je glavna metafizička postavka svih nacionalista. Na ovome su svoje ideje gradile i ustaše, i četnici, i balisti itd. Ali da bi razumjeli stvarnost mi moramo iz svijeta metafizike sići na svijet fizike, tj. stvarnih društvenih odnosa.

U granicama građanskog, ali i pred-građanskog, društva socijalna stvarnost razdijeljena je na one pojedince koji upravljanju i one nad kojima se upravlja. Vlast unutar građanske (uglavnom nacionalne) države nema narod kao cjelina, nego pojedinci organizovani u političke stranke, partije, klubove, kao i u sferu ekonomskog despotizma. Svi ostali, velika većina društva koju čini proizvodna klasa, ne upravlja niti je uključena u bilo koji vid upravljanja. Ona može da bira one odluke koje im ponudi vladajući vrh. Samim tim što je ova velika većina društva isključena iz umstvenog rada i bavi se samo proizvodnim, ova vladajuća klasa proizvodi i određenu društvenu svijest - u ovom slučaju nacionalizam, radi ostvarenja svojih težnji. Ove težnje su težnje za proširenjem vlasti, teritorija, privatne svojine, i u svakom slučaju ne poboljšavanju način života velike većine naroda. Naprotiv, ova vladajuća klasa živi od eksploatacije radne, pa je tako radna klasa osuđena na životarenje dok vladajuća klasa uživa u blagodatima prisvojenog bogatstva, moći i slave.

U svakom narodu nalazi se ovakva društvena organizacija. I sve ove klase teže vlastitim ciljevima, često u sukobu jedna protiv druge. U tim sukobima rađa se i ratni sukob kao zadnje sredstvo političko-ekonomskog širenja (u modernom kontekstu napad Rusije na Ukrajinu, napad Amerike i Izraela na Iran itd.). Tada se oni obraćaju vlastitim narodima predstavljajući svoje interese kao opšte, tražeći od njega da se pridruži raznim vojskama i stupi u međusobno ubijanje sa radnicima drugih nacionalnosti, izlazeći iz rata kao potpuni bijednici.

Pošto je ovakva društvena organizacija i u Republici Srpskoj kada vidimo da se jedna sasvim mala grupa iz reda srpskog naroda bogati nad velikom većinom i uživa apsolutnu moć, sasvim je jasno da će s vremenom vladajuća klasa ponovo ući u neki sukob sa drugim vladajućim klasama drugih naroda i ponovo će joj trebati topovsko meso za ostvarenje njene vlasti. Srpski narod će još jedanput stradati, kao i Hrvati i Bošnjaci. Iz tih novih ratova će opet izaći kao bijednici, dok će se njihove elite još jedanput kupati u svojim luksuznim bazenima. Republika Srpska nije nikakav garant da se nad Srbima neće desiti genocid. Naprotiv, ona će biti jedan od uzroka novog genocida ukoliko ne bude u stanju da još jedanput izvrši genocid nad nekim drugim narodom baš zbog toga jer ne zagovara ravnopravnost svih naroda nego privilegiju daje isključivo Srbima. Srpski nacionalisti otuda na pomen o Jasenovcu kažu ''nikada više nama'' umjesto ''nikada više'' bilo kome.

Samo je socijalistička Jugoslavija bila u stanju da zaustavi genocid nad Srbima, kao i da spriječi bilo kakav oblik nacionalističkog sukoba u periodu svoga postojanja. Razlog tome jeste njena politika ravnopravnosti naroda i društvene jednakosti svih radnih ljudi. Pod uslovima takve društvene organizacije gdje nema nikakvih birokratskih i privatno-sopstveničkih interesa svi narodi kreću se ka jednom opštem i zajedničkom cilju - radu i radničkoj demokratiji, kroz koji se osigurava egzistencija svakog pojedinca u društvenoj zajednici. Dok god postoje nacionalne države i entiteti, dok god postoji nacionalna umjesto klasne politike, dok god postoje pojedinci koji vladaju, uvijek će postojati rizik od genocida i drugih oblika masovnog stradanja.

Ali naša država i naši entiteti ne osposobljavaju omladinu da kritički misli. Oni je hrane propagandom, lažima, poluistinama, oni manipulišu njenim emocijama, oni je siromaše i prepuštaju samoj sebi, a onda lažnim kolektivizmom traže od nje da položi svoj život za njene interese. Iako ima mnogo naivne omladine koja bi ovo rado uradila misleći da radi nešto dobro, ima i one koja tako ne misli i koja treba da se organizuje i okrene oružje protiv vlastite vladajuće klase. Pasivni otpor nezainteresovanosti za politiku trajaće sve do aktivnog vojnog obračuna kada ćete ili biti regrutovani da ginete za druge ili ćete postati novi revolucionari.

publisher
wave
frame

Informacije

Kategorije