U razgovoru sa ljudima iz raznih krajeva BiH, naročito u aktuelnoj sezoni povratka ljudi iz dijaspore na odmor u svoju domovinu, često postaje neizbježna tema osjećaj kako su određenih dijelovi naše države 'zaboravljeni' od strane drugih malo većih ili važnijih dijelova. Na stranu faktička organizacija BiH sa svim svojim komplikacijama, ovi ljudi kazuju da oni imaju osjećaj da su njihovi dijelovi, njihova vjekovna ognjišta, manje bitni od nečijeg ognjišta koje je udaljeno od njih dva sahata vožnje. Naravno u svakoj državi, pa i u našoj, određena područja su uvijek bila naprednija, naseljenija, te saobraćajno uvezana, ali to ne znači da je drugi dio 'nebitan'.

Žalosna je možda i činjenica što i u razgovoru sa ljudima iz 'bitnijih' dijelova naše države nameće se mišljenje da su možda moji prijašnji sagovornici upravu. Da li mi stvarno smatramo da su određeni dijelovi zemlje nebitni? Zanimljiv je fenomen omalovažavanja značaja nekog kraja koje uistinu ima namjeru u svom fundamentu da uvrijedi cijelu grupu ljudi bez valjanog razloga, striktno zbog mjesta stanovanja. Ovi izuzetno primitivni, te zabrinjavajući, fenomeni često prelaze na državni nivo, te vjerovanje da neko ima manje vrijednosti često dovodi do manjka projekata koji mogu biti od velike koristi cijeloj državi. To se naročito da primjetiti kada se posmatra putna infrastruktura tih krajeva. Kao da se nastoji otežati čak i posjećivanje tih krajeva.

Naša zemlja nije samo naš grad, mjesto, općina ili područje. Naša zemlja je i njiva na granici isto kao što je naša zemlja i šetalište nekog od naših gradova. Ukoliko dozvolimo da u našoj poprilično podijeljenoj zemlji dođe do još veće podjele bez nekog posebnog razloga, osim primitivizma i uskih pogleda na svijet pojedinaca, onda kako da očekujemo cjelovitost naše zemlje i teritorijalni integritet za koji se silno borimo. Neka naša ljubav prema ovoj našoj domovini obuhvati makar svu našu domovinu a i ljude u njoj, jer šta je država do ljudi u njoj, a šta su ljudi jedni bez drugih.