Na posljednjoj sjednici Skupštine Unsko-sanskog kantona održanoj 24.marta 2026.godine, zastupnik SDP-a Almin Hopovac dao je svoje, do sada možda "najemotivnije" i najkontroverznije izlaganje. Tema njegove diskusije bila je Javni poziv za dodjelu akreditacija medijskim kućama za praćenje sjednica Skupštine USK u sali za sjednice. Ono što je započelo kao proceduralno pitanje ubrzo se pretvorilo u performans nervoze, optuživanja i otvorene manipulacije činjenicama.

Hopovac, vidno iznerviran, u svom izlaganju prozvao je autora ovog članka, pokušavajući javnosti nametnuti lažnu naraciju. Između ostalog, tvrdio je da je krivična prijava podnesena od strane autora “po nalogu nalogodavca iz Tužilaštva USK”, što je neistinito. Autor je postupio u skladu sa zakonom i javnim interesom, podnoseći krivičnu prijavu zbog sumnji u nezakonitosti prilikom procesa digitalizacije osnovnih i srednjih škola u USK u periodu 2022.-2023. godine. Razlog prijave bio je jasan: aktualni ministar obrazovanja, nauke, kulture i sporta u Vladi USK, Denis Osmankić, odbio je dostaviti tražene podatke uprkos prethodnoj preporuci Ombudsmana.

Da je proces digitalizacije vođen potpuno transparentno i u skladu sa zakonom, Osmankić bi dokumentaciju uredno dostavio bez ikakvih prepreka. Upravo taj neuspjeh Vlade i odbijanje dostave informacija predstavlja jedini stvarni razlog nervoze zastupnika Hopovca. Njegova uvjeravanja o navodnom “nalogodavcu u Tužilaštvu” predstavljaju, kako profesionalno možemo konstatovati, pokušaj manipulacije javnošću i skretanja pažnje sa ključnih pitanja zakonitosti u digitalizaciji obrazovanja.

Posebno je indikativno da je zastupnik Hopovac u svom izlaganju prozvao autora ovog članka kao „napornog“ zbog učestalih upita prema zastupnicima Skupštine USK. Takve tvrdnje ne odražavaju stvarnost, već predstavljaju još jedan pokušaj skretanja pažnje sa ključnih tema – transparentnosti rada Skupštine i odgovornosti zastupnika. Upiti koje autor kontinuirano upućuje služe isključivo javnom interesu, a njihova učestalost rezultat je potrebe da se od političara zahtijeva odgovornost i poštivanje zakonskih procedura. Odbacivanje tih pitanja kao „napornih“ svjedoči o nerazumijevanju ili namjernom minimiziranju značaja javne kontrole i prava medija na informacije, što je osnovni stub demokratskog djelovanja i rada predstavničkih tijela.

Zanimljiv je i tajming odluke Kantonalnog tužilaštva USK.Četiri dana poslije 26. redovne sjednice Skupštine, zakazane za 30.05.2025. godine s Dnevnim redom od 12 tačaka, dogodio se ključni preokret. Tačka 3, podstavka b), odnosila se na Prijedlog Odluke o davanju saglasnosti na Rješenje o imenovanju kantonalnog pravobranioca u Kantonalno pravobranilaštvo Bihać, gdje je trebao biti izabran prof. dr. Genc Trnavci. Ipak, već 03.06.2025. godine istraga protiv Hopovca zbog sumnji u nezakonite aktivnosti vezane za digitalizaciju obrazovanja obustavljena je. Na sam dan zasjedanja, u trenutku glasanja o imenovanju pravobranioca, Hopovac je napustio salu, jasno pokazujući nervozu i nesnalaženje pred očima kolega i javnosti.

Autor ovom prilikom javno poziva zastupnika Hopovca da imenom i prezimenom navede osobe ili institucije koje su ga, prema njegovim tvrdnjama, navodno “naložile” autoru ovog članka da podnese krivičnu prijavu. U suprotnom, autor će, kako to zakon predviđa, pred nadležnim Općinskim sudom pokrenuti tužbu protiv Hopovca zbog nanošenja štete ugledu i časti, te iznošenja kleveta. Javna objava imena nalogodavaca nije samo pitanje profesionalne transparentnosti, već i zakonske odgovornosti, a svaki pokušaj izbjegavanja ili zataškavanja neće biti toleriran.

Autor ovog članka nije bio zadovoljan Naredbom Kantonalnog tužilaštva (prilog), te se, u skladu sa Zakonom o suzbijanju korupcije i organiziranog kriminala u FBiH, obratio Posebnom odjelu za suzbijanje korupcije, organiziranog i međukantonalnog kriminala. Informacije koje autor posjeduje zbog prirode predmeta neće biti javno objavljivani, ali dovoljno je reći da je razlog nervoze zastupnika Hopovca direktno vezan za ovu pravnu proceduru.

Sve navedeno jasno ukazuje da je izlaganje Almina Hopovca bilo pokušaj distrakcije, a ne legitimna rasprava o javnom pozivu za medijske akreditacije. Optužbe protiv autora ovog članka su neutemeljene, a javna kritika Vlade USK u vezi digitalizacije obrazovanja je utemeljena i od strane nadležnih tijela zakonski podržana. Hopovac je u svom nastupu, umjesto da se bavi sadržajem javnog poziva, pribjegao ličnim optužbama i neprovjerenim tvrdnjama, što narušava dostojanstvo skupštinske rasprave i standarde odgovornog zastupničkog djelovanja.

Na kraju, važno je poručiti i jasno: web platforma plenum.ba dobit će akreditaciju za prisustvo sjednicama Skupštine USK. Mjesto za medije u sali Skupštine bit će omogućeno profesionalnim i zakonski urednim kanalima, bez obzira na pokušaje lobiranja ili opstrukcije od strane pojedinih zastupnika, uključujući Almina Hopovca i Fatku Kulenović. Transparentnost, profesionalizam i odgovornost u radu Skupštine USK ostaju neupitni, a svaki pokušaj zastrašivanja ili manipulisanja medijima neće biti toleriran.

Ovaj slučaj podsjeća na jednu osnovnu istinu: politička nervoza često proistječe iz zakonske odgovornosti i javne kontrole, a ne iz proceduralnih pitanja. Dok Hopovac pokušava koristiti javnu raspravu za lične političke ciljeve, istina ostaje jasna i nepokolebljiva.