Na isti način posmatram i političke ideologije, cinično bez mnogo posvećenosti, ali sa potrebom da stalno budu prisutne, da li zbog mene ili zbog njih, to još ne znam.
Armin:
Kako si, kako zdravlje, šta ima novo u Pančevu?
Jelena:
Ne pitaj, u Pančevu ništa preterano, ali u Srbiji generalno još kako ima.
Ima li nekih novina kod vas? Ima li nekog pomaka?
Armin:
Vidi 23.11 su vanredni izbori u našem RS-u, opozicija ima solidnog kandidata koji do sada nije bio pretjerano aktivan u politici, pa nema mrlja od ranije, a ovaj Dodikov kvazikandidat je pijun pa se o njemu mnogo i ne prica. Vidjećemo šta će da bude, ali izlaznost je najbitnija, a po tom pitanju sam skeptičan.
Jelena:
Kod nas na Kosovu je bilo izbora, pretpostavljam da si malo ispratio.
Ja ne mogu da verujem da je najmanja izlaznost po lokalima bila i od 20 i nešto odsto. Bruka i sramota.
A opet na Kosovu su se svi povukli po zahtevu države, nema tu šta da se priča više razumem da bi ljudi izgubili volju zbog toga svakako.
Elem, ja se zanimam i mačetom koje je kod mene, pa sad će već dva meseca.
Dosta se bavim psihoterapijom i rešavanjem nekih svojih problema iskreno.
Sve se dešava tako naopako i još, ne znam da li si video ono što sam okačila od Žižeka. Apsolutno je skapirao šta će se desiti i iskreno očekujem upravo ono što mi piše na Instagramu kao username, očigledno sudbinski, Apocalypse is waiting.
Armin:
Nisam neki njegov pretjeran ljubitelj više zbog koncepta nastupa i stvaranja ali da je intelektualac jeste.
Jelena:
Vidiš, to mi je interesantna tematika jer upravo to što ti se ne sviđa mu je često mana, ne uvek, ali često i što se mene tiče, takođe mi se često njegovi nastupi i razmišljanja ne sviđaju jer ima neka stvarno diskutabilna razmišljanja o temama koje recimo ja shvatam relativno ozbiljno, dok on voli da se poigrava time, da cinično pristupa ili površno, pa čak i perverzno, ali namerno.
Tačno se vidi nekako da nekada namerno pokušava da manipuliše time što govori ili da bi se rugao ili da bi zbunio.
Kada pokušava da zbuni, to je nekako momenat koji mi je baš vredan pažnje, a pritom može da se nauči od njega dosta upravo jer je kontroverzan, pa ako se slažemo sa njim oko nečega, nećemo se složiti oko drugog trećeg ili desetog.
Trudim se da slušam savet Zelanda (ruski fizičar koji se dosta bavi kvantnom fizikom), koliko god self-help ideologija nije nešto što mnogo podržavam poslednjih godina.
Samo bih volela da naučim da
nekako klizim kroz realnost. Primetila sam da mi posmatranje sa strane i pisanje o stvarima dosta menja način gledanja na probleme.
Armin:
Vidi Žižek je avangarda od početka, to što ti spominješ kao jednu ispravnu kritiku jeste pristup seksualnim odnosima i pornografiji, ali je jedan od prvih na prostoru tada još živuće SFRJ koji se tim bavio, ja iskreno nemam vremena da se pretjerano bavim filozofijom, izuzev nešto malo Kamija i Hesea, barem u onom domenu u kojem se njihova književnost može posmatrati kao filozofija. Pored toga leže mi i sofisti, a upravo se oni mogu povezati sa modernom kulturom prodaje i konzumacije self - help ideja i life coachinga.
Sofisti su putovali po antičkoj Grčkoj i prodavali znanje, odnosno držali lekcije.
E sad, fizika i kvantna fizika su nesto za šta nemam vremena, ali je kvantna fizika polje na kojem čovječanstvo za sada nema dovoljno kapacitetnih mozgova, čak i kada uspostave neku novu teoriju pitanje je da li se uopšte može smatrati tačnom ili istinitom, jer se više radi o mišljenjima, nego tezama koje se mogu provjeriti ili potvrditi.
Gledanje na stvar sa strane iz ugla posmtrača, a ne klasičnog konzumenta otvara više vidika, uglova, novih načina na koje se mogu posmatrati bilo kakva dešavanja.
Jelena:
U principu da, to poslednje, kao i sofisti, pomen razmišljanja, tačke gledišta , što si rekao je tehnički nešto sa čime se slažem u smislu - kakve su nam misli takav nam je život - i to nije neka filozofija, prosto je narodna mudrost po mom mišljenju.
Jako cenim ljude koji vole da razmišljaju, prilično me i samu privlači da to radim. Nekako čini da se osećam živom. Kao da preispitivanjem realnosti dokazujem sebi koliko sam čovek - svestan iz pitanje je kojih razloga, ali jako mali i sa jako malim opsegom stvari koje mogu da protumačim, upravo jer smo svi stvoreni tako da vidimo samo ono što nam je najbliže.
Recimo čak i ako shvatiš otprilike kako 4D funkcioniše, nikada nećeš moći zapravo da razumeš i vidiš ono što si zaključio da se dešava, jer nemaš oči za to. To su one stvari koje religiozni ljudi vole da nazovu 'čudom'. Nemamo kapacitet da jednostavno vidimo, već imamo samo hipoteze, a ono što možeš da vidiš je opet isključivo kroz 3D perspektivu.
Dokaz o tome koliko su neki ljudi jednostavno prokleti i ne mogu da razumeju određene stvari jer ili se rodiš sa tim, ili ne.
Armin:
Znam da ništa ne znam, davno reče Sokrat, a meni nekako odgovara da ne znam o svemu sve, čak bi mi pričesto odgovaralo i da ni o čemu ne znam ništa, jer je sposobnost aktivnog razmišljanja i korisne upotrebe znanja istovremeno i blagoslov i kletva, barem u vremenu u kojem i ti i ja živimo.
Ili, kako je pjevao Bora Đorđervić : O kako je lepo biti glup!
I stvarno, najveće blago za čovjeka je kada može da uživa u svojoj gluposti, a da pritom ne spoznaje kakvu štetu čini okolini.
Religija je skup opravdanja i izmaštanih objašnjenja, barem na tom polju definisanja prirodnih i društvenih pojava.
Jelena:
Religija je dogmatska stvar, a vera to nikako ne mora da bude.
Recimo, mene niko nije naterao da verujem, više sam primera videla i puno su me oblikovali kao ličnost tokom razvoja od malih nogu. Bila sam zapravo verna hrišćanka u osnovnoj školi, pa mi je sve to izgubilo značenje odnosno logiku i postala sam ateista, pa skontala da ne mogu da znam ništa dok ne umrem, postala agnostik i posvetila se budističkim i egzistencijalističkim pristupima životu, pa sam otišla u političko-filozofski idealizam i, na kraju, kroz različite sadržaje vezane za budizam i istočnjačku veru, došla do izvornog razmišljanja i shvatanja okoline od strane drevnog čoveka. Tu sam se otprilike i pronašla, pa sam bauljala levo - desno i našla kompromis između svog egzistencijalističkog pristupa, patriotizma, ideološkog shvatanja u svakom smislu, ljubavi prema raznovrsnosti kultura i prirode i posvetila se tradicionalnoj vrsti drevne religije na neki svoj način.
Armin:
Sramota je za civilizaciju čiji su pojedinci izumili nevjerovatnu tehnologiju i došli do još fascinantnijih naučnih istraživanja da jedni druge prisiljavamo da se vjeruje j nešto za šta ne postoji dokaz. Upravo nas to ne čini nimalo naprednijima od bilo koje civilizacije koja je postojala prije naše.
U mom slučaju odnos prema bogu zasnovan je na stalnom nepovjerenju prema njemu, ali i njegovom prema mom, volim to da doživljavam kao odnos jedan na jedan, bog i ja i ja i bog, sami jedan protiv drugov. David protiv Golijata na sebi svojstven način. Niti je on mene ubijedio u svoje postojanje i dobročinstvo, niti sam ja njega ubijedio da sam na bilo koji način drugačiji od ostalih ljudi. Uvjeren sam da su religije dobro osmišljene i organizovane laži, koje prate armije propagatora.
Istovremeno vjera je nešto lično, nešto moje, nešto tvoje, nešto svačije. Ukoliko odlučim da osjećam osjećam za sebe bez neophodno publike.
Na isti način posmatram i političke ideologije, cinično bez mnogo posvećenosti, ali sa potrebom da stalno budu prisutne, da li zbog mene ili zbog njih, to još ne znam.
