Dinosauri su nestali, zar ne?
Ako samo za trenutak zatvorimo oči i svijet zamislimo kao neku rijeku, vidjet ćemo bujicu uzburkane i nemirne hladne vode. Vidjet ćemo i dvije obale bez mostova koji bi ih trebali spajati. Razdvojene obale koje simboliziraju dvije suprotstavljene strane života.
Na jednoj, lijevoj strani, i to onoj ispravnoj, humanoj i pravednoj se nalazi ogromna većina razumnih stanovnika planete zemlje koji razmišljaju ali na žalost ne odlučuju ni o ćemu pa ni o miru ili ratu. Ne odlučuju a imaju tako proste i razumne želje.
Oni žele iznad i prije svega mir, slobodu i pravdu.
Na drugoj strani desnoj, mračnoj i opasnoj, stoji mala grupa onih koji ne razmišljaju ali na žalost odlučuju a ponašaju se kao da su vlasnici svega na svijetu. Njihove želje su drugačije- vlast, novac i moć oni žele iznad svega. I da, uvijek kada su u prilici i kada god mogu između mira i rata izaberu rat. Rat im daje prividnu moć umišljenih ovozemaljskih Bogova. Rat im donosi novac. Ne mare oni pri tom za žrtve, ljudski životi za njih su bezvrijedni.
Tako se može objasniti da je u svijetu, pored dva svjetska rata, vođeno još na desetine manjih i većih ratnih sukoba. Samo u dvadesetak najvećih broj žrtava se procjenjuje na skoro tri stotine miliona izgubljenih ljudskih života. U tu svrhu potrošeni su pored rečenih ljudskih života, ogromni novci. Novci koji bi, da su drugačije potrošeni, mogli promijeniti sliku svijeta.
Pored sačuvanih onog najvrednijeg, ljudskih života, tim novcima su se mogli obezbijediti hrana, pitka voda, besplatno obrazovanje i zdravstvo za sve. Znači da na svijetu ne bi bilo gladnih, žednih, nepismenih i ljudi bez obavezne zdravstvene zaštite. Bilo bi manje mržnje, a zašto bi se mrzili. Ne bi bilo ovoliko straha, zašto bi strahovali jedni od drugih. Živjeli bi u uređenim i pravednim društvima u miru i slobodi.
Sve to zvuči tako lijepo ali više izgleda kao utopija jer nema niti naznaka da bi u svijetu mogao zavladati mir, da bi mogli prestati ratni sukobi. Ovdje se postavlja i jedno sasvim logično pitanje- ko je to ili ko su ti koji bi mogli pokušati ovu utopiju barem donekle i samo malo približiti stvarnosti.
Ovi sa desne obale – referentni svjetski političari iza kojih čvrsto stoje predstavnici klase krupnog kapitala i to i kao kreatori, i kao kontrolori, i kao oslonac i na kraju kao podrška, to sigurno mogu ali neće i ne žele jer bi time ugrozili svoje sveto trojstvo- vlast, moć i profit/novac.
Na lijevoj strani obale stoji oni koji to hoće i žele ali ne mogu jer su nemoćni i neorganizovani. Oni sa čežnjom iščekuju neku novu ponudu, neki novi savremeni i moderni i humani ljevičarski pokret. Pokret kojem će zaista u fokusu biti čovjek sa svim svojim potrebama, manama i vrlinama. Pokret koji će svoje djelovanje prilagoditi savremenim uslovima života na planeti zemlji jer ne može se u 21 vijek samo sa idejama iz 18 i 19 vijeka. Mora se na svjetskoj ideološkoj sceni pojaviti savremeni, moderni i unapređeni Marx koji će svijetu ponuditi odgovore na sva glavna otvorena pitanja savremenog doba – pomiriti klasne, nacionalne, vjerske i ekonomske antagonizme.
Bolje što prije dok nije prekasno i dok još uvijek imamo kakvu takvu šansu. Jer ne zaboravimo i dinosauri koji su živjeli milionima godina zbrisani su sa lica zemlje. Nestali su pogođeni prirodnim nepogodama. Između ostalog i strašnim udarom ogromnog asteroida koji im je zadao ključni, smrtonosni udarac. Kako sada stvari stoje i ako se ne desi nešto revolucionarno, ljudska vrsta, sve su prilike, neće imati sreću da skonča prirodnim putem. Ljudsku vrstu neće ubiti asteroid već naivnost i glupost onih sa lijeve i pohlepa i bahatost onih sa desne obale.