Nije svaki dan rođendan, ali nije ni svaki rođendan, rođendan besmrtnog vožda od Čipuljića. Klicala su mu djeca, ambasadori donosili torte, a sin priredio vatromet. Jebiga, jedan je Vučić, drugog nemamo, a ni ne treba nam. Ono što je problem jeste narastajući kult ličnosti, patološko idolopoklonstvo sirovom zlu u prirodnoj veličini.
Našem diktatoru rođendan:
Od dana mladosti u rahmetli Jugoslaviji, odnosno Titovog rođendana, narodi i narodnosti Srbije nikome nisu klicali kao Vučiću. Dobro, pjevali su i Miloševiću, povremeno i Šešelju, nisu štedjeli glasnice ni za Nikolića, ali ipak Aleksandar Vučić je alfa&omega. Vaskrsli prapočetak krvave propasti jednog naroda, čija je završna faza ne nazire.
Slične rođendanske proslave imali su Čaušesku, Enver Hodža, Mao Zedong i vladari iz dinastije Kim. Uprkos velelepnosti njihovih svenarodnih veselja, Vučićeva rođendanska žurkica, iako bez kapica i balona, mnogo je važnija, ali ne toliko zbog godišnjice njegovog rođenja, koliko zbog kolektivne dijagnoze jednog društva ili više njih koja uprkos tonama dokaza i primjera koji svjedoče o zlodjelima predsjednika Srbije, bez i najsitnijeg trzaja savjesti euforično proslavljaju i čestitaju rođendan jednom dikatoru.
56. ljeto:
Za čovjeka čija politička biografija počinje sa ljudskim safarijama, nastavlja trasom ksenofobije, a zatim naglo raste putem ugnjetavanja medija, da bi potom došao period tihovanja koji će kao katalizator ubrzati uspon ka tronu neprikosnovenov lidera napredne Srbije.
U toj njegovoj, davnoj namaštanoj državi iz vlažnih snova on je sve i svja - otac, sin i sveti duh. Slavljenik kojem iz čitavog svijeta stižu pokloni i čestitke, ali isključivo od onih koji dijele njegove stavove.
Izuzev diplomatske kurtoaznosti koja je stvar protokola, Vučićev rođendan je, kao lakmus papir, ocrtao nuspojave društveno - duševnog oboljenja u plemenu čiji poglavica je arhitekta propasti čitave nacije.
Od naše dece sa ljubavlju:
Aleksandar Vučić dobio je veliki broj čestitki od učenika i učenica iz cijele Srbije, ali rođendanska euforija veoma brzo je preplivala Drinu, pa je tako predsjednikov rođendan slavljen diljem Republike Srpske. Radost se veoma brzo rasplinula i prema Crnoj Gori.
U trobojnoj koreografiji djeca su se radosno prisjećala Vučićevih posjeta. Slavili su najveći rođendan serbski, ali i otvaranje vrtića, škola i bolnica.
Uz poruke: Bili smo kod vas ili Bili ste kod nas, njegova deca su mu čestitala približavanje šestoj deceniji. Vrlo je vjerovatno da će isti ti državljani Bosne i Hercegovine, primjera radi iz Srbca, vrlo rado uzeti sendvič, flašicu vode i dnevnicu kako bi svome preCedniku omogućili novi mandat.
Vučićev rođendan dokaz snažan je pokazatelj da Srbi ili barem jedan dio njih znaju gdje im je mjesto - pod skutama voljenog diktatora.
