Nema ništa gore po čovjeka nego kada pamti razne stvari; evo recimo, ja se sjećam izjava Milorada Dodika krajem 2019. godine kada on kaže:
“S jedne strane, imamo proces odlaska naših uglavnom mladih i radno sposobnih ljudi u zemlje EU, s druge strane imamo kolone migranata, za koje ne postoji interesovanje država EU. I za manje naivne ovo je vrlo ozbiljna slučajnost.”

Zaključak se sam nameće: migranti dolaze da bi ostali u BiH jer ih rahatluk Evropske unije ne interesuje.

Neki dan smo mogli čuti drugačiju Dodikovu priču u kontekstu nedavne posjete britanskog ministra vanjskih poslova Bosni i Hercegovini, i njegovim sastankom sa liderima opozicije Republike Srpske.

On je na Jahorini rekao:
“Imao je jedan cilj, a to je da BiH natovare dio migrantskih posljedica. Od BiH traže da onaj dio migranata koji je otišao na Zapad, a nije dobio papire ili je dobio, a počinio je neki prekršaj, odlučili su to izbaciti negdje dalje. Upravo to od BiH traže. Oni su tražili od nas ne samo da se oni ovdje stacioniraju, nego da im budu dostupne javne tržnice, obrazovanje za njihovu djecu, a kasnije i sudjelovanje u politici. Mi nismo kreirali tu priču i ostajemo van tog procesa makar to značilo da se zaustavi EU put. Čak 7.000 migranata oko Banja Luke bi promijenilo naš način života i stabilnost grada. Pojačao bi se kriminal kao u Europi. Ne želimo biti konzumenti vaših pogrešnih politika.”

Kao što znate, migranti nisu ostali u Bosni i Hercegovini da je islamizuju, niti da ih “grije sunce našeg neba”, već su otišli dalje, ali sada Evropska unija i Britanci žele nazor da ih vrate.

Sad se pitam kojem Dodiku vjerovati: onome iz 2019. godine ili ovom danas? Elem, vratimo se ovoj posljednjoj izjavi i izanalizirajmo je.

Dilema 1.

Od kada su to Velika Britanija i Evropska unija u ljubavi da djeluju tako sinhronizovano i kompaktno!? Pitam se da li su ih ujedinili migranti ili mržnja prema Republici Srpskoj, ili možda oboje? U svakom slučaju, fino je znati da smo kohezivni faktor u Evropi.

Dilema 2.

Ako je namjera Britanaca i Evropske unije da BiH pretvore u parkiralište za “opasne migrante”, zašto su se sastajali za opozicijom u Republici Srpskoj, koja ima toliko malo vlasti da nisu u mogućnosti da odlučuju o bilo čemu, a kamo li o prihvatanju migranata iz Evrope!? Kada želiš nešto tako da uradiš, onda se obično sastaneš sa ljudima iz vlasti i pokušavaš da “nađeš zajednički interes”, tj. da “istrguješ” sve ono što se može “istrgovati”.

Dilema 3.

Zašto bi Evropska unija i Britanija vraćala migrante u Bosnu i Hercegovinu koja se sve ove godine pokazala kao nesposobna da zadrži te iste migrante unutar svojih granica, umjesto da ih pošalju u neke daleke zemlje koje nemaju superheroja Dodika koji tako orbanovski brani hrišćansku Evropu!?

Dilema 4.

Kao što vidimo, Dodik se plaši da bi 7000 migranata promijenilo način života u Banjaluci i stabilnost grada. Prema zadnjem popisu iz 2013. godine, u Banjaluci je živjelo 185 042 stanovnika i 7000 migranata bi predstavljalo 4% stanovništva. Pitanje se samo nameće: kako je moguće da 96% stanovnika koji imaju sve mehanizme vlasti i moći, može da potpadne pod tolikim uticajem 4% ljudi koji bi bili potpuno marginalizovani!? Drugo pitanje je još brutalnije i glasi: “Ako se Banjaluka nije promijenila kada je 90-ih „ispratila“ 44 000 Bošnjaka i Hrvata, kako će je promijeniti “šaka” migranata?

Kao što možete vidjeti, mnogo je nelogičnosti u ovoj izjavi Milorada Dodika, ali njemu, baš kao i nama, logika nikada nije bila jača strana, a danas pogotovo.

Elem, Dodik je zajahao valu desničarske islamofobije i ne popušta, a migranti mu dođu kao odlično sredstvo zastrašivanja stanovnika Republike Srpske, mada, mislim da mu sve manje ljudi vjeruje.