Nakon presude Miloradu Dodiku, čini se da je poglavica iz Laktaša odlučio spustiti loptu
Nakon presude Miloradu Dodiku, 26. februara, digla se opšta panika u Republici Srpskoj. Iako smo još uvijek u fazi prvostepene presude, vlasti RSa, čini se, žele radikalnim potezima i retorikom uplašiti institucije BiH, testirati odgovor međunarodne zajednice i na kraju, obesmisliti državu.
Paralela se može povući sa 1992. godinom kada je Radovan Karadžić sa SDS-om napustio institucije Bosne i Hercegovine. Četiri prijedloga zakona, koja razmatra NSRS, neodoljivo podsjećaju baš na poteze Karadžića, a koje u cilju imaju podjelu BiH i slabljenje institucija iste.
Podsjećamo, Dodik nakon presude koristi gotovo identičnu retoriku, te želi zabraniti rad Suda BiH, Tužilaštva BiH, VSTV-a i SIPA-e na teritoriji Republike Srpske.
Ipak, nije sve isto kao 1992.
Oružane snage
Za početak, Bosna i Hercegovina danas ima profesionalnu vojsku, to jeste oružane snage koje uživaju podršku međunarodne zajednice. Prvenstveno EU i NATO saveza.
1992. JNA je bila jedna o najjačih kopnenih sila u Evropi, ako ne i u svijetu. Entiteti, tačnije Republika Srpska nema svoju vojsku. Tačno je da imaju MUP RS, ali ekonomski je nemoguće voditi totalni rat u ovim uslovima.
Izolirani incidenti su mogući, s ciljem uzrokovanja još većih kriza. Međutim, kapaciteta za veći oružani sukob nema.
Krediti i ekonomski krah
Kao što je odveć poznato, Republika Srpska nema novca. Krediti koje su tako žurno uzimali sada dolaze na naplatu. Ludilo je otišlo do te mjere da je 2023. godine, Vlada RS-a digla dodatni kredit kako bi otplatili drugi u vrijednosti od 320 miliona KM.
Također, novca nema ni za MUP RS-a. Kako su prenijeli 2024. godine brojni mediji uključujući Dnevni Avaz i Klix, pripadnici MUP-a Republike Srpske podnose zahtjeve za prekid radnog odnosa, jer kako tvrde, „bolje novce mogu zaraditi kao skladištari u Bingu“.
Potvrdu ovoga je dala Predsjednica Sindikata radnika MUP-a RS, Anica Jondić, za CAPITAL:
“Ti ljudi, uglavnom mladi, odlaze zato što sa plaćom policajca koja stagnira već dvije i pol godine ne mogu razmišljati o zasnivanju obitelji i pristojnom životu. S ovakvim plaćama nećemo zadržati mlade ljude u MUP-u“.
Međunarodna zajednica
Istina je da su trenutni geopolitički uvjeti veoma nestabilni i nepredvidivi s dolaskom Trumpa na vlast u SAD-u. Ipak, tvrditi da se moramo uzdati samo u sebe je već isprazna fraza ljudi koji ne razumiju dinamiku međunarodnih odnosa i diplomatije.
Ono što vlasti u BiH mogu da urade, već je uvelike započeto. Od lobiranja po svijetu, diplomatskih sastanaka i kupovina naoružanja, reći da vlasti BiH nijemo posmatraju razvoj situacije bi bila jedna netačna tvrdnja.
Uloga međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini u poslijeratnom periodu se nipošto ne može i ne smije zanemariti. Za početak, EUFOR-ALTHEA misija je i dalje aktivna i ima odobren mandat da djeluje u cilju očuvanja mira, stabilnosti i teritorijalnog integriteta države BiH.
Dalje, kako prenosi Dnevni Avaz, Mark Rutte, prvi čovjek NATO saveza, 10. marta dolazi u Sarajevo u zvaničnu posjetu. Ovo predstavlja izuzetno vazan događaj za Bosnu i Hercegovinu i veliki je indikator podrške saveza stabilnosti naše zemlje.
Također, ne smijemo zaboraviti na EU koja se otrijeznila nakon govora J.D. Vance-a na konferenciji u Minhenu. Očigledno je svima da EU mora uzeti stvar u svoje ruke. Tako, ratni sukob u samom srcu Evrope jeste jedan veoma nepoželjan događaj koji će htjeti spriječiti po svaku cijenu.
Podrška State Departmenta (zasad)
Kako je danas saopćeno, State Department podržava odluke Tužilaštva BiH, te u potpunosti ostaje posvećen stabilnosti i integritetu države Bosne i Hercegovine. Iako u Bijeloj kući sjedi Donald Trump, veliki dio posla obavlja Ured za zapadni Balkan na čijem je čelu Kasanof.
Za konačni stav SAD-a moramo sačekati da vidimo ko će biti imenovan za pomoćnika Marca Rubia, državnog sekretara.
Da li će biti rata?
Pitanje koje nakon svih argumenata svi žele postaviti tiče se rata. Da li će ga biti? Inače bi odgovor bio vrlo jasan, ali živimo u periodu uspostavljanja novog svjetskog poretka i turbulentnih geopolitičkih dešavanja.
Najbolji odgovor u trenutnim uvjetima bi bio da neće. Makar ne kakav neki pamte 1990-ih godina. Ipak, incidenti su itekako mogući gdje će pojedinci pokušati sačuvati moć pravljenjem kriza. Odveć je poznato da Milorad Dodik živi od krize do krize. Bez njih, ne bi daleko stigao.
Čitavu karijeru i politički utjecaj je stekao prijetnjama i bahaćenjem nacionalizmom. Dobitna formula jedno vrijeme. Kako vidimo, u Srbiji i RS-u se vremena mijenjaju. Dok je Srbija blokirana sedmicama već, RS služi kao glavna postaja za širenje nacionalizma i pokušaj skretanja pažnje sa stvarnih problema.
Trenutni indikatori i reakcije kako domaćih političara, tako i opozicije RS-a, te međunarodne zajednice, sugerišu da možemo očekivati mnogo veće zalaganje za očuvanje mira i stabilnosti u Bosni i Hercegovini od spomenutih aktera.
