Milorad Dodik, nekada demokrata i čovjek koji je među prvima rekao "ja znam savršeno dobro šta je bilo, bio je genocid u Srebrenici", danas čovjek koji svjesno i direktno, manipuliše i udara na Ustav države Bosne i Hercegovine.

Da li su njegovi napadi započeli jučer? Nisu. Da li će završiti sutra? Ne znamo. Kakav epilog možemo očekivati i koji su mogući scenariji?

Prisustvujući akademskom diskursu u organizaciji Bosanske akademije nauka i umjetnosti "Kulin ban", na kojem je predavač bio uvaženi predsjednik BANUK-a, akademik prof.dr. Suad Kurtćehajić, zaokružila sam svoju sliku o aktuelnom pitanju Dodika i njegovih postupanja.

Opće je poznato da udarci na Ustav Bosne i Hercegovine, hinjski već dugo traju. A ti udarci podrazumijevaju svaki Dodikov govor u kojem ne poštuje državu u kojoj živi i čije državljanstvo nosi. Nekima možda banalno, ali svaki demant Sarajeva kao glavnog grada je udarac na Dejton (Član I, stav 5. Ustava BiH, kaže: Glavni grad Bosne i Hercegovine je Sarajevo. ) koji, kako kaže, zagovara. Udarci su dopušteni, a njihov epilog je trenutna situacija.

Čitajući saznajem kako je prvih desetak godina nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma postojao veliki angažman međunarodne zajednice s ciljem "popravljanja" Ustava, odnosno postizanja toga da se u BiH uspostavi funkcionalniji sistem.

Aprilski paket je jedan od pokušaja jačanja institucija, te uspostave funkcionalnije države. On podrazumijeva set pravnih mjera kojima se mijenjala ustavna struktura. Najvažnije među mjerama bile su one koje su predviđale Predsjedništvo Bosne i Hercegovine koje čine predsjednik i dva potpredsjednika, dok je Vijeće ministara trebalo postati Vlada s premijerom umjesto predsjedavajućeg i s novim ministarstvima i novim nadležnostima.

Neusvajanjem Aprilskog paketa, postepeno Dodik mijenja svoju retoriku. Dopuštajući njegove retoričke ispade, dozvolili smo pretvaranje njegovih riječi u djela. Danas imamo osobu koja je u bjekstvu.

Milorad Dodik. Bjegunac od zakona. Čovjek za kojim je raspisana potjernica.

Svakodnevno maše s malih ekrana. Regularno putuje i prelazi granice. Njegovih ispada ne manjka, pa iz Banja Luke istjeruje evropske zvaničnike koji očekivano i razumski ne podržavaju njegovo političko djelovanje.

Koliko će trajati ovo stanje pesimizma?

Hoće li se ova država ikada osloboditi okova željnika njene teritorije? Njene duše i prkosne slobode?