Kada su 29. oktobra 2024. godine Ured za borbu protiv korupcije USK, Tužilaštvo i MUP USK potpisali memorandum o saradnji, građani Unsko-sanskog kantona (USK) su vjerovali da će to biti korak ka stvarnoj borbi protiv korupcije koja je godinama devastirala ovaj kanton. Taj trenutni entuzijazam, međutim, vrlo brzo se pretvorio u gorku realnost – Ured za borbu protiv korupcije USK postao je samo još jedan birokratski aparat za potrošnju javnog novca, bez stvarnih rezultata i akcija. Ovaj ured, koji bi trebao biti predvodnik u borbi protiv koruptivnih djelovanja, pretvorio se u statističku instituciju koja godinama troši gotovo milion maraka iz budžeta, dok je stvarni napredak u smanjenju korupcije u USK gotovo nepostojeći.

Nesposobnost i neučinkovitost

Kritički posmatrano, Ured za borbu protiv korupcije USK je postao simbol institucionalnog neuspeha. Iako je u osnovi trebao biti ključni igrač u borbi protiv raznih koruptivnih aktivnosti u kantonu, rezultati su gotovo nepostojeći. U međuvremenu, Ured za borbu protiv korupcije Kantona Sarajevo, koji je također potpisao sličan protokol o saradnji sa Tužilaštvom i MUP-om, pokazao je da je moguće ostvariti konkretne rezultate, pa čak i u oblastima gdje se činilo da su koruptivni lanci nepobjedivi. Naime, 10. aprila 2025. godine, ministrica Adna Mesihović i njena pomoćnica Dženita Viteškić našle su se pod istragom Tužilaštva Kantona Sarajevo zbog sumnje na nezakonito zapošljavanje, a ta istraga je bila samo jedna od akcija koje su proizašle iz istog protokola potpisanog sa Uredom za borbu protiv korupcije u Sarajevu. Samo nekoliko mjeseci kasnije, 03. februara 2026. godine, istražitelji MUP-a Kantona Sarajevo, u saradnji s Uredom za borbu protiv korupcije, započeli su pretrese u Službi za zapošljavanje KS zbog sumnje na počinjenje koruptivnih djela.

Mali koraci u Sarajevu, ništa u USK

Ove akcije, koje nisu samo dokaz pravne odgovornosti, već i političke volje, jasno pokazuju razliku između aktivnih i inertnih institucija. Dok Ured za borbu protiv korupcije USK, s jedne strane, i dalje pruža prazna obećanja, sa druge strane imamo konkretne primjere institucija koje rade svoj posao i procesuiraju krivična djela. Sarajevski ured i MUP KS su, ne samo potpisali memorandume o saradnji, nego su u praksi postigli značajne pomake u borbi protiv korupcije.

Nedostatak odgovornosti i pravičnih rezultata

Sa druge strane, Ured za borbu protiv korupcije USK je, bez ikakve odgovornosti, postao birokratska institucija koja troši javni novac građana Unsko-sanskog kantona na administrativne postupke koji nikada ne dovode do konkretnih akcija. Godišnji budžet od skoro milion maraka, koji se izdvaja za rad ovog ureda, očigledno se koristi za održavanje institucionalnog statusa quo, bez namjere da se ikada postignu stvarni rezultati. Takva situacija postavlja pitanje: Zašto građani USK moraju financirati ured koji ne samo da nije postigao nikakve rezultate, nego je izgubio svaki kredibilitet?

Prevara od strane institucije koja treba boriti protiv korupcije

Realnost je da je Ured za borbu protiv korupcije u USK postao samo još jedan dokaz kako se javni novac može trošiti bez odgovornosti, bez ikakvih konkretnih akcija koje bi dovele do procesuiranja koruptivnih djela. Građani USK su postali svjesni da je njihov novac – novac koji je trebao biti usmjeren u stvarnu borbu protiv korupcije – zapravo u velikoj mjeri “utopljen” u instituciju koja nije sposobna da pruži rezultate. S obzirom na sve dosadašnje neuspjehe, ne može se zanemariti činjenica da je Ured za borbu protiv korupcije USK najveća institucionalna prevara koju je USK ikada imao.

Zašto Ured ne pokreće slične akcije?

Kada su u pitanju stvarni koruptivni slučajevi, kao što je nezakonito zapošljavanje koje je pokrenulo istrage u Sarajevu, možemo se samo pitati: Zašto Ured za borbu protiv korupcije USK nije bio u stanju da pokrene niti jednu sličnu akciju, uprkos ogromnim troškovima koje građani plaćaju svake godine? Građani, a posebno oni koji vjeruju da borba protiv korupcije mora biti osnovna funkcija svake vlasti, imaju pravo da zahtijevaju odgovornost.

Iluzija saradnje s MUP-om

Jedan od ključnih razloga zašto Ured za borbu protiv korupcije USK nije u stanju pokrenuti niti jednu značajnu akciju u borbi protiv korupcije leži u dubokim korupcijskim vezama koje se protežu unutar samih državnih institucija, uključujući MUP USK. Naime, istrage koje bi mogle otkriti nezakonito zapošljavanje unutar MUP-a, posebno kada su u pitanju “porodični” poput tetišnih i supruga, ostale su u potpunosti neispitane. Upravo je ovaj krug zaštite i nedodirljivosti koji su stvorili pojedinci unutar vlasti omogućio da Ured za borbu protiv korupcije USK bude paraliziran i neefikasan.

Kada je pitanje nezakonitog zapošljavanja unutar MUP-a USK u pitanju, stvari postaju jasne: mnogi visoki funkcioneri, uključujući i one koji bi trebali biti odgovorni za borbu protiv korupcije, direktno su povezani sa zapošljavanjem svojih rođaka, prijatelja i poslovnih partnera. Ovaj nepotizam ne samo da je postao norma, već je duboko ukorijenjen u sistemu, čineći bilo kakve istrage ili akcije apsolutno nemogućim. Zbog tih “nevidljivih” političkih veza, Ured za borbu protiv korupcije USK je zapravo postao nemoćan u suočavanju s korupcijom u vlastitim redovima, jer bi svaka ozbiljna istraga povukla lanac reakcija koji bi doveo do hapšenja ključnih lica unutar MUP-a i drugih institucija koje se štite.

Nažalost, bilo kakvo razotkrivanje korupcije u MUP-u USK bilo bi u potpunoj suprotnosti s protokolom koji je Ured za borbu protiv korupcije USK potpisao s MUP-om USK. Ta suradnja, koja bi trebala predstavljati borbu protiv korupcije, zapravo se pretvorila u zaštićeni savez, gdje su ključni ljudi, uključujući tetišne i supruge, nesmetano nastavili sa svojim poslovima. Zašto bi Ured išao protiv svojih vlastitih "šefova" kada je bolje održati iluziju borbe protiv korupcije, dok se u stvarnosti samo prekriva stara "porodična" praksa?

Ured za borbu protiv korupcije USK mora prestati biti birokratski aparat za trošenje novca građana

Ova paraliza Ureda još više podcrtava njenu nefunkcionalnost i nesposobnost da se nosi s korupcijom koja je odavno postala sistemski problem, a ne samo individualni slučajevi. Ovo je trenutak za ozbiljno razmišljanje i postavljanje pitanja: Kada će Ured za borbu protiv korupcije u USK prestati biti samo još jedan aparat za trošenje novca građana? Kada Ured za borbu protiv korupcije USK konačno preuzeti odgovornost i početi raditi u interesu svih onih koji traže istinske promjene u ovom kantonu?