Dok građani pokušavaju sastaviti kraj s krajem, Vlada USK ima svoj kurs: kako što više izvući javnog novca, i niko im ne smije stati na put.
Sastanak kolegija predstavlja formalni ili poluformalni skup članova određene institucije, organizacije ili tijela, koji se organizuje s ciljem koordinacije, planiranja, informisanja i donošenja odluka o pitanjima od zajedničkog interesa. Ovaj termin se najčešće koristi u administrativnom, političkom, akademskom ili poslovnom kontekstu, a njegova svrha je da osigura sinhronizaciju rada i efikasnu komunikaciju među članovima kolegija ili rukovodstva.
U Unsko-sanskom kantonu, međutim, Kolegij premijera postaje – još jedno mjesto gdje se javni novac dijeli bez stvarnog opravdanja. Vlada USK donijela je odluku kojom sebi garantuje naknadu od 100 KM po sjednici kolegija. Premijer, ministri, sekretari i viši referenti sada će uz svoje osnovne plate od preko 5.000 KM mjesečno dodatno primati bonus za obavljanje onoga što je ionako njihov posao.
Trošak jedne sjednice Kolegija
Prema odluci, naknadu od 100 KM po sjednici primaju:
- premijer kantona (1 osoba)
- devet ministara Vlade USK (9 osoba)
- sekretar Vlade USK (1 osoba)
- sekretar Ureda za zakonodavstvo Vlade USK (1 osoba)
- sekretar Ureda za zajedničke poslove Vlade USK (1 osoba)
- viši referent za poslove tehničkog sekretara u kabinetu premijera (1 osoba)
Ukupan broj korisnika naknade: 14 osoba. Naknada po osobi po sjednici: 100 KM
Ukupni trošak jedne sjednice Kolegija: 14 × 100 KM = 1.400 KM
Koliko svaki član kolegija zaradi u mjesecu
Ako se u toku 20 radnih dana u mjesecu sjednica Kolegija održava svaki drugi dan, to znači da se održi 10 sjednica (jer 20 ÷ 2 = 10). Naknada po članu po sjednici iznosi 100 KM. Dakle, svaki član kolegija za 10 sjednica u mjesecu dobije: 100 KM × 10 sjednica = 1.000 KM
To znači da, pored osnovne plate od preko 5.000 KM za premijera i ministara, svaki član Kolegija može računati na dodatnih 1.000 KM mjesečno, samo za prisustvo sjednicama koje, u prosjeku, ne traju duže od jednog sata.
Koliko su sebi napunili džepove od oktobra do danas
Od donošenja odluke 3. oktobra 2025. godine, kada je Vlada USK sebi odobrila naknadu od 100 KM po sjednici Kolegija, situacija je jasno šokantna. Ako uzmemo da se sjednice održavaju svaki drugi radni dan, od tada do danas, 17. marta 2026. godine, održano je ukupno 59 sjednica. Svaki član Kolegija, bez obzira na funkciju, sebi je na taj način dodao 5.900 KM – za rad koji, po trajanju, ne prelazi sat vremena po sjednici.
Kada se ovaj iznos pomnoži sa ukupno 14 članova Kolegija, dolazimo do cifre od 82.600 KM javnog novca koji je isplaćen u proteklih pet i po mjeseci – i sve to iz budžeta koji pune radnici realnog sektora svojim doprinosima, porezima i raznim nametima na mjesečnu platu. Dok prosječan građanin Unsko-sanskog kantona zarađuje oko 1.400 KM mjesečno za cijeli mjesec rada, članovi Vlade za manje od 60 sati prisustva sjednicama sebi osiguravaju gotovo šest hiljada KM, pokazujući brutalnu neosjetljivost prema realnim problemima građana i skandaloznu razliku između privilegovanih i običnih ljudi.
Kontrast sa realnim sektorom
Da paradoks bude još oštriji, prosječna mjesečna primanja radnika u realnom sektoru kantona rijetko prelaze 1.400 KM – i to za puni radni mjesec, od najmanje 160 sati rada. Sjednice Kolegija Vlade, za koje se isplaćuje ovaj bonus, ne traju duže od jednog sata. Drugim riječima, Vlada sebi isplaćuje cijeli mjesečni prihod prosječnog radnika za sat vremena prisustva sjednici, dodatno nagrađujući one koji već primaju izuzetno visoke plate.
Briga za građane? Nula bodova!
Vlada USK je ionako briga za građane – ali samo u teoriji, dok u praksi imaju svoj kurs: kako što više izvući javnog novca iz budžeta, koji se puni upravo kroz poreze, doprinose i razne namete na mjesečne plate radnika u realnom sektoru. Svaka sjednica, svaki dodatni bonus, svaka odluka o sebičnom nagrađivanju je mali podsjetnik da je vlast daleko od stvarnih problema građana, i da se prioriteti ne mjere potrebama kantona, nego ličnim finansijskim interesima političke elite.
Odluka je neprihvatljiva i etički problematična. Građani kantona, koji žive s prosječnim primanjima daleko ispod platnog standarda političke elite, finansiraju ovaj “bonus” koji nema nikakvu dodatnu funkcionalnu opravdanost. Sjednice Kolegija su redovna radna obaveza – za njih se već prima plata. Plaćati dodatno za nešto što je već uključeno u osnovnu dužnost predstavlja flagrantnu zloupotrebu javnih sredstava i ignoriranje stvarne socio-ekonomske situacije u kantonu.
Dok građani pokušavaju preživjeti svakodnevne troškove života, dok se bore za osnovne usluge i prava, Vlada USK sebi odobrava privilegije. Ova odluka šalje poruku: vlast je odvojena od realnog života građana i prioritet joj je vlastito finansijsko zadovoljstvo.
Vlada se na ovaj način dodatno udaljava od građana i urušava osnovno povjerenje u institucije. Simbolično, 100 KM možda djeluje malo – ali u kontekstu kantonalnog budžeta i socijalnog jaza, to je jasna poruka da politikantsko-aristokratska elita sebi dozvoljava privilegije koje obični građani mogu samo sanjati.
Građani i novinari imaju pravo postaviti jednostavno pitanje: Koja je svrha ove naknade i koliko stvarno opterećuje javni budžet? Ako se ovakve prakse nastave, legitimitet Vlade u očima onih koji je finansiraju biće nepopravljivo narušen.
