Ako je neko i imao dilemu da li je dodjela 9.000 KM iz granta za nevladine organizacije privatnoj firmi HAJ CODE d.o.o. Bihać ( https://portalfo1.pravosudje.ba/vstvfo-api/vijest/download/91696 ) bila izuzetak, ranija odluka Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta Unsko-sanskog kantona tu dilemu u potpunosti brišu. Ono što izlazi na vidjelo ukazuje na obrazac, kontinuitet i zabrinjavajuću praksu upravljanja javnim sredstvima, nezavisno od formalne političke rotacije u izvršnoj vlasti.

U vrijeme dodjele 5.000 KM iz Granta za informisanje, Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta pri Vladi USK vodio je Edvin Alijagić (Demokratska fronta – Željko Komšić). Upravo u tom periodu donesena je odluka koja otvara ozbiljna pitanja zakonitosti, svrhovitosti i odgovornosti u raspolaganju budžetskim sredstvima.

Grant za informisanje – bez informisanja javnosti

Nakon već problematične dodjele sredstava iz NVO granta, Ministarstvo obrazovanja USK je 06.10.2023.godine iz Granta za informisanje – granta koji je po svojoj namjeni jasno predviđen za javna preduzeća i subjekte koji se bave radio-televizijskom difuzijom – dodijelilo 5.000 KM privatnoj kompaniji HAJ(D) CODE d.o.o.

Namjena sredstava navedena je kao: „Sintetizator teksta u govor na internet portalu.“

Već sama formulacija izaziva sumnju, ali ključni problem nastaje u trenutku kada se utvrdi da korisnik sredstava nije javni emiter, nije radio ili televizijska kuća, niti institucija od posebnog značaja za informisanje građana, već privatna IT kompanija koja posluje na tržišnim osnovama.

Egzaktan izračun: 5.000 KM za alat od 29 dolara

Pomenuti „sintetizator teksta u govor“ dostupan je u slobodnoj prodaji na platformi EnvatoMarket, gdje njegova cijena iznosi 29 američkih dolara. ( https://codecanyon.net/item/speaker-page-to-speech-plugin-for-wordpress/24336046 )

Čak i uz krajnje nepovoljan kurs, gdje 1 USD ≈ 1,80 KM, računica je jasna i provjerljiva:
• 29 USD × 1,80 KM = 52,20 KM
• Isplaćeno iz budžeta USK: 5.000 KM
• Razlika (preplaćeni iznos): 4.947,80 KM

Drugim riječima, građani Unsko-sanskog kantona su za digitalni dodatak tržišne vrijednosti nešto veće od 50 KM platili gotovo 5.000 KM, odnosno skoro stotinu puta više od njegove realne cijene.

Čak i u slučaju da Ministarstvo naknadno pokuša opravdati ovu odluku tvrdnjama da se ne radi o običnoj licenci, već o „implementaciji“, „integraciji“ ili „prilagodbi“, ostaje neoboriva činjenica da ovakva razlika u cijeni zahtijeva detaljno, javno i dokumentovano obrazloženje, koje do danas nije predočeno javnosti.

Sistemska zloupotreba grantova

Ovo nije izolovan incident, niti administrativni propust koji se može pripisati nepažnji pojedinca. Riječ je o nastavku prakse u kojoj se grantovi koriste kao fleksibilan mehanizam za preusmjeravanje budžetskih sredstava prema privatnim subjektima, bez obzira na njihovu stvarnu namjenu, bez obzira na tržišnu logiku i, što je najproblematičnije, bez obzira na javni interes.

Kada se grant namijenjen nevladinom sektoru dodjeljuje privatnoj firmi, kada se grant za informisanje usmjerava subjektu koji se ne bavi javnim emitovanjem, i kada se javni novac troši na digitalne alate čija je realna tržišna vrijednost simbolična, tada više ne govorimo o pojedinačnoj grešci ili proceduralnom propustu. Tada govorimo o sistemskoj neodgovornosti, o svjesnom ignorisanju fiskalne discipline i o modelu upravljanja koji budžet Unsko-sanskog kantona tretira kao raspoloživi administrativni resurs, a ne kao imovinu građana.

Budžet USK kao politički plijen

U Unsko-sanskom kantonu, gdje škole vape za osnovnim sredstvima, gdje kulturne institucije opstaju na ivici finansijskog sloma, a javni mediji jedva održavaju osnovnu produkciju, ovakve odluke djeluju kao otvoreno ruganje građanima i javnom interesu.

Umjesto da grantovi budu instrument jačanja javnih institucija i transparentnog informisanja, oni se pretvaraju u alat za finansiranje projekata s upitnom vrijednošću, bez mjerljivog efekta i bez jasne koristi za društvo.

Pitanja koja se više ne mogu ignorisati

Građani i nadležne institucije imaju pravo znati:
• Ko je i na osnovu kojih kriterija procijenio da je 5.000 KM realna cijena za alat vrijedan 29 USD (52,20 KM)?
• Gdje je specifikacija troškova i projektna dokumentacija?
• Da li je provedena tržišna analiza ili postupak javne nabavke? ž
• Ko snosi političku, administrativnu i eventualno pravnu odgovornost za ovakvo raspolaganje javnim sredstvima?

Šutnja institucija u ovom slučaju ne može se tumačiti kao neutralnost. Ona se sve više doživljava kao saučesništvo u praksi koja kontinuirano pustoši budžet Unsko-sanskog kantona.

Zaključak koji se nameće sam

Ovdje više nije riječ o jednom grantu, jednoj firmi ili jednoj odluci. Riječ je o kontinuitetu neodgovornog upravljanja javnim novcem, u kojem se budžetska sredstva troše bez jasnih kriterija, bez kontrole i bez stvarne odgovornosti. Dok se ne uspostavi dosljedna revizija, transparentnost i lična odgovornost nosilaca javnih funkcija, ovakvi slučajevi neće biti izuzetak. Oni će ostati pravilo.

POVEZANI ČLANAK: Ministar Osmankić (SDP USK) potpisao, firma HAJ CODE d.o.o. naplatila, platforma prazna: ko je zakazao kod UnaLearna?

POVEZANI ČLANAK: Kako je ministar Osmankić i SDP USK potrošio 9.000 KM za platformu koja tržišno vrijedi manje od 100 KM?