Kad pogledate ove brojke, shvatit ćete koliko je politikantsko-aristokratska elita u USK odvojena od stvarnog života građana
Dok građani Unsko-sanskog kantona krpaju kraj s krajem, bore se s rastom cijena i minimalnim primanjima, profesionalni zastupnici u Skupštini USK uživaju gotovo kontinuirani rast plata. Analiza podataka jasno pokazuje da je od 2022. do posljednjeg povećanja u 2026. godine osnovna plata profesionalnih zastupnika skočila sa 2.574 KM na 4.360 KM, odnosno gotovo 70 % povećanje u svega četiri godine.
Povećanje je direktno vezano za rast osnovice, a koeficijent 7,8 znači da svako povećanje osnovice automatski povećava i platu. Drugim riječima, svaka odluka Vlade i rukovodstva Skupštine puni džepove zastupnika, dok **radnici u realnom sektoru, prosvjetni radnici i policajci** jedva vide povećanje svojih primanja.
Brojevi koji “ubijaju” standard
- 2022.: osnovica 330 KM → osnovna plata 2.574 KM
- 2023.: osnovica 370 KM (+12,1 %) → plata 2.886 KM
- 2024.: osnovica 385 KM (+4 %) → plata 3.003 KM
- 2025.: osnovica 423,50 KM (+10 %) → plata 3.303 KM
- 2026.: prvo povećanje osnovice na 465,80 KM (+10 %) → plata 3.633 KM
- 2026.: drugo povećanje osnovice na 559,02 KM (+20 %) → plata 4.360 KM
Ukupni rast: osnovica +69,4 %, plata +69,4 %, što znači mjesečni porast od 1.786 KM po zastupniku ili oko 21.400 KM godišnje.
Za usporedbu, prosječna plata radnika u realnom sektoru kreće se oko 1.200–1.400 KM, prosvjetni radnici dobijaju oko 1.300–1.500 KM, a policajci USK oko 1.500–1.800 KM. Dakle, za 8 sati formalnog rada mjesečno, zastupnik zarađuje više nego što ovi ljudi zarađuju cijeli mjesec.
12 sjednica godišnje – satnica koja “plaši”
Sjednice Skupštine USK održavaju se 12 puta godišnje, a aktivni rad rijetko prelazi 8 sati po sjednici, što znači da zastupnici godišnje odrade oko 96 sati formalnog rada.
Godišnja plata od 52.320 KM (4.360 KM × 12 mjeseci) podijeljena sa 96 sati daje satnicu od ~545 KM po satu. Drugim riječima, za osam sati mjesečno rada, zastupnici zarađuju više nego policajac, učitelj ili radnik u realnom sektoru za cijeli mjesec.
Ova računica brutalno pokazuje disproporciju između rada i primanja – dok obični ljudi zarađuju “od plate do plate”, politikantsko-aristokratska elita kantona sebi povećava prihode gotovo dvostruko brže nego što raste standard građana.
Finansijski i društveni efekat
Povećanje plata direktno opterećuje budžet kantona. Razlika između osnovne plate iz 2022. i danas iznosi 1.786 KM mjesečno po zastupniku, što je 21.400 KM godišnje po osobi. Pomnoženo sa brojem zastupnika, ukupni trošak za budžet kantona postaje značajan.
I sve to dok sjednice traju tek nekoliko sati mjesečno, a stvarni zakonodavni rad i proces donošenja odluka u praksi nije proporcionalan rastu primanja.
Na koncu, brojke koje su pred nama ne predstavljaju samo statistiku — one su žestoko ogledalo stvarnosti. Dok je potrošačka korpa u Federaciji BiH oko 3.313 KM mjesečno za osnovne potrebe četveročlane porodice, prosječna plata u kantonu jedva dostiže polovinu tog iznosa, dok profesionalni zastupnici uživaju skoro dvostruko veća primanja od potrebnog minimuma za život.
Za građane — radnike u realnom sektoru, prosvjetne radnike i policajce — to znači svakodnevnu borbu da prežive mjesec, dok njihovi životi balansiraju između računa, hrane i osnovnih potreba. A naši zastupnici? Za 96 sati formalnog rada godišnje na sjednicama zarađuju platu koja nadmašuje sve što ovi ljudi mogu zamisliti za cijeli mjesec, s satnicom od ~545 KM po satu.
Dok običan čovjek mora štedjeti, planirati i odricati se osnovnih stvari da bi preživio, politikantska elita kantona neumorno brine da njihov standard ne samo da ne opadne, nego stalno raste. Dva povećanja u jednoj godini dodatno naglašavaju tu grotesknu razliku.
Drugim riječima, sistem funkcioniše savršeno za privilegovane: zastupnici zarađuju za osam sati formalnog rada mjesečno koliko prosvjetni radnik, policajac ili radnik u realnom sektoru zarađuje cijeli mjesec, dok građani kantona trpe inflaciju, cijene i potrošačku korpu koju njihova plata teško pokriva. I upravo tu leži surova ironija političkog života u USK — oni koji bi trebali služiti građanima, zapravo žive u potpuno drugačijem finansijskom svijetu.
