Često razmišljam o izvjesnom problemu, i analiziram sve faktore koji utiču na lošu obavještenost domaćeg stanovništva na prostoru Bosne i Hercegovine, ali i na tlu svih zemalja bivše Jugoslavije. Gdje uviđam da domaći mediji jako često kasne sa objavljivanjem važnih vijesti iz svijeta, gdje iz njima poznatih razloga (interesa) na neprofesionalan i pristrasan način obavještavaju o svjetskim događajima. Isto tako moram istaknuti kako ogroman broj vijesti koje se nas tiču ne budu nikada niti objavljene. Ovu analizu sprovodim jer svakodnevno čitam sve veće medije sa svih strana svijeta, te zaključujem kako dovoljno veliki broj stanovnika nema valjan pristup tim medijima zbog jezičke barijere i nepoznavanja prije svega engleskog jezika, te zbog drugog razloga, informatičko-tehničke nemogućnosti pristupanju i otkrivanju svjetskih medijskih portala. S obzirom da ne možemo očekivati da svi u društvu nauče engleski jezik, niti to trebamo očekivati, onda se treba zaključiti da domaći mediji moraju svoj rad učiniti daleko profesionalnijim nego što je to slučaj trenutno.

Mediji bi trebali po svojoj profesionalnoj dužnosti i etici objavještavati mase pravovremeno, i objektivno, recimo imamo velike događaje iza nas, COVID-19 pandemiju, početak rata u Ukrajini, početak Genocida u Palestini, svi ti veliki događaji su popraćeni na jedan krajnje degutantan način od strane medija, da ne pričam o stalnim real-političkim dešavanjima na svjetskoj sceni. Nepristrano novinarstvo zavjetuje novinara da za svoje izvore vijesti koristi "sve" moguće kanale u datom momentu. Na primjer, objektivno izvještavanje o stanju na frontu u Ukrajini bi bilo prije svega prikupljanje informacija i vijesti, koje objavljuju Ukrajinske državne medijske agencije, ali i Ruske. Tako bi novinar bio u stanju da izdvoji sve ono što je zajedničko iz ove obe agencije, a ono što se ne podudara da sa posebnom pažnjom obradi, jer konkretno društvu u Bosni i Hercegovini po pitanju rata u Ukrajini, ne treba nikakva histerija, huškanje, na bilo koga, nama kao krajnjem korisniku medijskih izvještaja treba što realnija slika o ratu u Ukrajini, nama ne trebaju ezoterijske stvari kada činjenično stanje poznajemo. Ne trebaju nam mitovi ni o čijoj vojsci, nego nam trebaju realne informacije, ne treba nam stanje histerije, nego stanje poznavanja konkretno ratnih/vojnih zbivanja tamo. Naši mediji u velikoj većini slučajeva za svoje izvore ne koriste niti ruske, niti ukrajinske izvore što dovodi u pitanje kredibilitet samih medija, i to u totalnoj mjeri dovodi u pitanje kredibilitet istih. Zato što o ratu u Ukrajini ne može bolje od Kyiv Posta, ili TASS-a, znati Daily Mail ili Fox News, čak i kada svi od navedenih lažu, poštenom novinaru je lakše odgonetnuti kada reporter iz Donjecka bio na ruskoj ili ukrajinskoj strani laže, nego kada neki urednik iz Brightona laže po svojim nekim unutrašnjim manifestacijama.

Kako god, primjećujem da 70%-80% vijesti iz svijeta nedostaje na našim medijima, te da čak mogu zaključiti da mediji namjerno ne žele da obavještavaju širu javnost o važnim stvarima iz svijeta, aludirajući da znaju da veliki broj ljudi nema informatičko znanje koje bi omogućilo pristup i prevod svjeskim medijima, te da isto tako domaći mediji znaju da veliki broj stanovnika ne zna engleski jezik na nivou koji bi im omogućio shvatanje, čitanje i razumjevanje članaka koji se vežu za politiku i ekonomiju, a koje objavljuju svjetski mediji.


Alen Delić