Boja im ne mijenja suštinu,
prvi ili zadnji saf im ne daje težinu.
Partija im nije sredstvo do cilja,
već sredstvo do sredstava.

U Bosni su mnogi naučeni da se patriotizam mjeri stranačkom knjižicom.
Da se lojalnost partiji izjednačava s lojalnošću domovini.
Ali država nije partija, a domovina nije sjedište.
Stranka je sredstvo. Država je smisao.
Ko zamijeni redoslijed, počinio je izdaju.

Bosna nije stvorena dogovorima.
Stvorena je krvlju.
Šehida, vojnika, civila.
Muslimana i nemuslimana.
Svi su ugradili život u njen suverenitet.
Zato ova zemlja ne pripada strankama.
Pripada onima koji su za nju pali.
I onima koji su spremni da je čuvaju.

Dok su jedni gradili mitove o sebi, a drugi rušili temelje države.
Svi su govorili o domovini, a malo ko joj je služio.

Mogi govore o patriotizmu, ali malo ko zna šta to znači.
Lojalnost prema vođi nije patriotizam.
Lojalnost prema partiji nije služenje državi.
Država je iznad svih boja.
Iznad svih imena.
Iznad svih interesa.
Ko to zaboravi, staje na stranu izdaje.

Zato izdaja ne počinje prelaskom iz jedne partije u drugu,
nego onda kad partiju staviš iznad države.
Kad braniš nepravdu zato što dolazi od “tvojih”.
Kad šutiš jer „nećeš da naštetiš stranci“.
Kad vlast postane cilj, a domovina sredstvo.

Država je amanet.
Onaj ko izdaje amanet, gubi pravo na narod.
Jer narod bez države je masa.
A masa bez svijesti stado.

Ko su onda izdajnici?
Svi oni koji stavljaju partiju iznad države, izdajnici su.
Svi koji koriste domovinu da bi sačuvali fotelju, izdajnici su.
Svi koji šute pred nepravdom „svojih“, izdajnici su.

Država je mjera svega.
I kad nestane ta mjera, nestaje i narod.
Zato je vrijeme da se red uspostavi:
Država, iznad partije.
Zakon, iznad vođe.
Amanet, iznad interesa.

Ko to ne razumije, neće imati državu da brani.
I kad se jednom sruši ono što je građeno krvlju,
ni jedna partija je više neće moći podići.

Država nije njihova.
Država nije na prodaju.
Država je iznad svih.

I to je prva i posljednja lekcija koju morate naučiti.