Kao dio jedne „mainstream“ agende, elektrifikacija, te održivi razvoj čine se kao nosioci modernih vrijednosti. Ovome u prilog idu milijarderi poput Elon Muska, Bill Gatesa i sl. koji svojim postupcima i ponašanjima utječu na zabrinjavajuće veliki dio populacije najjačih država na svijetu.

Za primjer možemo uzeti kompaniju najbogatijeg čovjeka na svijetu, Elona Muska, koji je ujedno i osnivač i vlasnik Tesle. Iako su godinama poslovali u minusu, Tesla se u posljednjih 5 godina probio na tržište automobila kao jedan od najtraženijih i najkvalitetnijih vozila. Da priča bude još bolja, kupovinom Tesla automobila, ne samo da dobijate vrhunski proizvod, već pomažete i planeti. To jeste, želimo reći, odgovorni ste i moderni građani 21. vijeka.

Ta priča, iako puna rupa, doživjela je potpuni uspjeh. U tolikoj mjeri da su vlasti SADa prvenstveno bile voljne zažmiriti na brojne nepravilnosti, eksploataciju ljudskih resursa, kao i ugrožavanje korisnika tih vozila.

Od Teslinog upitnog „autopilot“ načina vožnje koji je u više prilika činio potencijalno fatalne greške, do pitanja eksploatacije djece kada je iskopavanje litijuma u pitanju. Naime, električni automobili uvelike zavise od svojih baterija. Baterija čija je srž ruda zvana litijum. I dok standardni automobili sa unutrašnjim sagorijevanjem postaju sve efikasniji - manji zagađivači, pitamo se koliko zapravo se ovdje radi o uštedi i smanjenju emisija?

Ipak, odmaknimo se od Tesle na trenutak i vratimo se na temu održivog razvoja. Gdje god pogledamo, nailazimo na tu jednu agendu koja čini se postaje neizostavan dio svake kompanije, reklame, proizvoda, itd. Od neodvojivih čepova do električnih automobila. Ta priča, iako odveć stara, u fokusu ima čovjeka kao pojedinca uz moto „promjena počinje od Vas!“.

Ovdje bi bilo racionalno postaviti pitanje koje glasi otprilike ovako: „Dobro, koliki utjecaj ja kao čovjek imam?“.

Pitanje koje itekako dobija na težini kada se uzmu u obzir sljedeći faktori:
• Građevinska industrija, čini se, ostaje imuna na sva pravila i regulative iako zauzima značajan udio u zagađivanju planete Zemlje.
• Korporacije, specifično lanci brze hrane sa svojim mega farmama kao da su nekim čudom izuzeti iz ovih narativa.
• Električni automobili? I dalje čekamo Muskov odgovor na pitanje šta se tačno dešava sa litijumskim baterijama kada im istekne rok trajanja...
• Litijum i rudarenje istog. Gdje početi?

Uzimajući u obzir navedene primjere, (za koje vas dragi čitaoci itekako ohrabrujemo da istražite dublje i šire ukoliko vas zanima), dolazimo do jednog očiglednog zaključka – najbogatiji nemaju potrebe da se mijenjaju, a svu prouzrokovanu štetu po planetu ćemo staviti na leđa običnog naroda.

Ipak, moramo napomenuti da ovime ne želimo reći da globalno zagrijavanje ne postoji ili da je neka vrsta svjetske zavjere. Cilj ovog članka jeste podsticanje na razmišljanje o tome koliko zapravo onoga što nam se reklamira je stvarno istina.

Podaci dostupni široj javnosti, koje između ostalog možete pronaći na ovom linku, jasno ukazuju na to da veliki dio odgovornosti snose kompanije i korporacije koje nisu voljne odreći se svog bogatstva i utjecaja.

Naposljetku, dotaknimo se i najtraženije rude na svijetu trenutno – litijuma.

Vjerovatno smo već odavno upratili vijesti o dogovoru Srbije i Njemačke o rudarenju litijuma na teritoriji Srbije. Kao i masovne proteste izazvane najavama rudarenja ove rude. Argument koji se koristi kako bi se spriječio svaki pokušaj rudarenja litijuma tvrdi da kako bi se litijum iskopavao, nije potreban stručan kadar. Za razliku od rudarenja nafte, litijum predstavlja mnogo pristupačniji vid rudarenja i naposljetku, ljudstva. Recimo djece, kao što je slučaj u Nigeriji.

Geopolitički gledano, države koje posjeduju litijum gledaju kako da unovče ovu danas dragocjenu rudu. Okretanje glave na raseljavanje stanovništva, kršenja ljudskih prava, uništavanje okoliša i sl. predstavljaju tek omanju prepreku ka brzoj i relativnoj lakoj zaradi.

Da stvar bude bolja, ako ta država ima sposobno ljudstvo, ne bi bilo iznenađujuće da država u pitanju dogovori saradnju u bilo kojoj oblasti za koju smatra da joj može biti od koristi.

Uzimajući sve od navedenog u obzir, moramo sačekati neko vrijeme da vidimo koliki politički gledano efekat ima spomenuta problematika. Elemenata ima mnogo, a ljudi globalno nemaju tendenciju interesovati se za tematiku koja u pitanje dovodi njihove morale i egzistenciju.

Dakle, nadamo se da bar ovaj članak može podstaći razmišljanje nekolicine i utjecati na pozitivnu promjenu, pa makar ona bila u lokalnoj zajednici.