Iako je popularnost stekao mnogo prije pobjede Donalda Trumpa na američkim izborima, tek sada možemo vidjeti stvarni apetit Elona Muska, kao i njegovu želju da upravlja svijetom.

Kako piše Moira Donegan iz britanskog Guardiana, Elon Musk je najzaslužniji za pobjedu Trumpa na posljednjim izborima. Kako novčanim donacijama koje su približne cifri od 250 miliona dolara, do konstantnog reklamiranja Trumpove kampanje na svojoj mreži X.

Ipak, kako argumentuje Donegan, koliko god Trump bio zabrinjavajuća figura, Musk je taj koji „vodi politiku iz sjene“ i kojeg se svijet treba bojati.

Nije tajna da Musk i Trump rade zajedno u određenim segmentima vlasti. Tako, i Trump i Musk su složni kako treba uvesti program koji će olakšati federalni budžet za 2 triliona dolara. Program koji je već započeo treba napomenuti.

Tako, možemo vidjeti faktički ukidanje USAID-a, kao i direktne pomoći SADa državama svijeta, obustava finansiranja međunarodnih organizacija i povlačenje iz istih. Ovo sve stvara takozvani vakuum moći. Ostavlja prazninu koju rivali SADa vrlo lako mogu popuniti. Ovdje naravno, mislimo na Kinu.

I kako je poznato da je Musk, ili makar pokušava izigravati jednog, klovn popularne kulture, tako je svom projektu dao ime Doge – projekat vladine efikasnosti (Eng. the Department of Government Efficiency). Doge jeste mim (Eng. Meme) koji se koristi širom interneta za šale i satiru a koristi lik psa Shiba Inu.

Tako, Muskov projekat Doge je krenuo punom parom naprijed. Do te mjere da Musk ima vlastiti ured u Bijeloj kući u Zapadnom krilu iako nije član kabineta, niti je dobio ikakvu (nije da mu je potrebna) potvrdu Senata za obavljanje zadatka koji je sam sebi dao. Zadatka koji je, treba napomenuti, nezakonit.

CNN-ova istraga navodi da Muskov kabinet zapošljava nekolicinu programera, djecu od 19-25 godina koji češljaju federalne agencije i pristupaju povjerljivim podacima za Muskove potrebe. Ovi podaci uključuju medicinsku dokumentaciju građana, plate, bankovne račune, kao i dugovanja američkog naroda.

Ono što možda najviše zabrinjava jeste što Musk de facto ima kontrolu nad trezorom SADa. Tačnije, kontrolu potrošnje budžeta SADa. Ono što je prije bila funkcija Kongresa, je sada postala Muskova privatna reketarska firma.

Narod SADa nije birao Muska, niti je želio njega u funkciji Führera SADa. Ipak, Kongres još uvijek nije izdao naredbu da Musk obustavi svoje radnje. Neki se čak i pitaju da li je to u ovom trenutku moguće obzirom koliko je moći stekao.

Ovdje se postavlja vrlo dobro pitanje o tome da li je Ustav SADa i dalje primjenjiv? Pitanje koje postaje vrlo logično obzirom da jedna osoba, gladna moći, može kupiti kandidata da „progura“ svoje lične interese koristeći najmoćniju državu na svijetu.

Ono što ostaje nejasno jeste odnos Trumpa i Muska. Svi pokušaji Trumpovog tima da udalje Muska od Bijele kuće su do sada bili neuspješni. I dok se njegov tim "lomi" u ovom zadatku, sam Trump se čini indiferentnim na ova komešanja. Postavlja se pitanje, da li je Musk "udario reket" SADu i njenim građanima kupovinom moćnika?

Trendovi koji vladaju SADom posljednjih godina sugerišu kako se ova država polako udaljava od liberalne demokratije i pretvara u neku nakazu gdje niko ne odgovara a moćnici reketare narod.