Ne znam više do kada će ove cijene svakodnevno rasti. Svaki odlazak u trgovinu donosi novo razočarenje. Mislim da ovo traje već dvije godine i postaje neizdrživo. Kako je krenula ova godina, izgleda da poskupljenjima nema kraja – hrana, komunalije, struja, voda, sve poskupljuje.

Po mom mišljenju, kod većine građana plata ne prati inflaciju. Možda donekle u državnim firmama, onima na budžetu, ali to je to. Prvi koji su osjetili najveći udar inflacije su naši penzioneri, kojima ni dosad penzija nije bila dovoljna za normalan život.

Smatram da većina poskupljenja nema realnu osnovu, posebno kada je riječ o pekarama i rastu cijena hljeba, mesa, i mliječnih proizvoda. U Hrvatskoj se nedavno održao bojkot trgovina, građani su odlučili stati na kraj visokim cijenama, ali zaključak je bio da je došlo do smanjenja potrošnje, dok cijene nisu značajnije pale , što znači da je bojkot bio uzaludan.

Nedavno sam pratio intervju direktorice Binga, Ljiljane Kunosić, koja je izjavila: "I meni dođe da bacim kesu kada vidim cijene." To mi je bilo smiješno, jer je sama navela da direktor u Bingu ima platu od 3.500 KM ,koliko onda iznosi njena plata, s obzirom na to da obavlja funkciju izvršnog direktora? Šta tek reći za obične građane? Mislim da je to bila više populistička izjava.

Smatram da bi vlada trebala intervenisati kako bi stala na kraj ovim visokim cijenama. Moraju se ograničiti marže ili smanjiti PDV kako bi se građanima olakšala svakodnevica.