Sve su ovo rečenice napisane od strane Slobodana Vaskovića, dugogodišnjeg novinara i blogera baletske struke. Jedan od najboljih poznavalaca režima Milorada Dodika posljednji tekst na svom blogu objavio je 11. septembra 2025. godine.

Posljednjih 7 njegovih tekstova bilo je usmjerno samo i isključivo na probleme unutar vladajuće strukture Republike Srpske.



Čitanje gospodina Vaskovića ostavlja isti utisak kao seansa kod vračare. Vračare sa specijalizacijom iz dnevne politike i organizovanog kriminala. Zatečeni količinom informacija i nestvarnim, ali i neostvarivim optimizmom, iz Vaskovićeve blog ordinacije izlazite sa hiljadu malih upitnika iznad glave.



Ko? Kad Gdje? Zašto? Kako?

Ko će da skloni Dodika?
Kad će da skloni Dodika?
Gdje će Dodik biti sklonjen?
Zašto će Dodik biti sklonjen?
Kako će Dodik biti sklonjen?

Politički kvaziprorok nikada ništa nije zapravo prorekao, ali je simptomatično da sada kada se rasplet odvija u pozadini odzvanja Vaskovićeva tišina.
Osim ljetnjih mjeseci, kada naši izglasani vlastodržci odlaze na (ne)zasluženi odmor, teško je pronaći period godine kada Vasković ovoliko tihuje.
Vjerovati mu ili ne vječna je dilema za sve koji čitaju njegove tekstove, ali nekoliko činjenica u vezi njegovog rada je neosporivo.

Posjeduje ogromne zalihe povjerljivih informacija iz najužih režimskih krugova, te ih vrlo precizno sintetiše nudeći širu sliku. Pitanje je odakle ih i kako dobija, ali je zanimljivo da nikada ne navodi svoje izvore. Lako je naslutiti da se radi o nekome ko je veoma blizak i političkim i kriminalnim krugovima ili iste drži na okupu. Tu su naravno i špekulacije o njegovoj saradnji sa srbijanskom Bezbjednosno informativnom agencijom (BIA), ali sve ostaje u domenu nagađanja. Podsjećanja radi obavještajne službe vole novinare, a ni novinari nisu imuni na udvaranje službi, te je korist obostrana. Uz navedeno, valja napomenuti da je Vasković već skoro 10 godina u samoizgnanstvu u Beogradu, u Beogradu ukoliko je to jedina destinacija na kojoj boravi. Ali, zašto baš u Beogradu?

Jedna od mogućnosti za odabir ove destinacije jeste pritajena naklonjenost Aleksandru Vučiću i Srpskoj naprednoj stranci, koje u svojim tekstovima ne kritikuje često i nije kritikovao odavno, naprotiv predstavlja ih kao faktorie regionalne stabilnosti od kojih zavise mnogi geopolitički procesi.
I to je tačno, osim upotrebe riječi stabilnost, jer Vučiću i unutar i van Srbije odgovara isključivo haos. Haos je Vučićevo prirodno stanište i zato želi ekskluzivitet nad istim. Zvaničnu licencu za provođenje i (zlo)upotrebu nereda. Vratimo se na Slobodana Vaskovića.

Dodikov omiljeni novinar:

Koliko god kontradiktorno zvučalo, činjenica je da je Vasković (namjerno ili ne, po nalogu ili ne) Dodiku učino uslugu svojim antimarketinškim potezima, jer se veliki broj njegovih navoda na blogu nikada nije obistinio. Većina njegovih prognoza kada se radi o bivšem entitetskom predsjedniku može se svrstati u rubriku želje, poruke i pozdravi.

Titula Dodikovog omiljenog novinara ne stiče se lako, a ni javno, treba vam mnogo preživljenih sukoba sa njim i njegovim jurišnicima, kako biste mu postali dragi.

Najavljivao je Slobodan Miloradov odlazak nakon opštih izbora 2022. godine, potom 2023. da bi se najavljivanja multiplikovala 2024. godine sa početkom procesa pred Sudom BiH. Prošlu je godinu, zajedno sa tekućom Vasković iskoristio da najavi i pokretanje novih sudskih postupaka protiv Dodika. To se, do datuma objavljivanja ovog teksta nije desilo.

Pokušavajući da što više ojadi SNSD oštro ih kritikujući i iznoseći sav prljav veš crvene sekte (kako uobičava da naziva SNSD) uspio je da obogati Dodikov publicitet. Trajna je istina da portparoli, savjetnici, pa čak ni sam Dodik nikada nisu čak ni pokušali da demantuju Vaskovića.





Dodikov odnos sa medijima od pamtivijeka iznimno je primitivan i nepristojan, ali u moru onih koje ne podnosi, sa vremena na vrijeme isplivaju njegovi miljenici. Jedan od tih miljenika svojevremeno je bio i pokojni Željko Kopanja, osnivač i urednik banjalučkih Nezavisnih novina.

Kopanja i Dodik se nisu uvijek slagali, ali su namjerno ili ne mnogo pomogli jedan drugom. Dodik Kopanji da postane simbol nezavisnog novinarstva, Kopanja Dodiku da osvoji medijski prostor.

Sličan odnos Dodik ima i sa Vaskovićem. Gorko - slatko ljubavništvo od kojeg obojica profitiraju.

Vučićev odašiljač:

Prije napuštanja Bosne i Hercegovine, Slobodan Vasković je često kritikovao Vučića, ali od kako je postao disident, predsjednik Srbije sve mu je draži.



Osim stajanja u Vučićev saf, pružio je podršku, makar blogersku Jeleni Trivić koja je bila eksperiment zvaničnog Beograda u pokušaju da instalira svoju poslušnicu na čelo RS-a. Ovaj manevar Vučiću nije pošao za rukom, tako da je i Vasković vremenom sklonio fokus sa nekadašnje članice PDP-a.

Po potrebi (ko zna čijoj) Vasković povremeno napadne i Draška Stanivukovića. Najčešće proriče njegovu saradnju sa SNSD-om koja i nije daleko od istine, te istovremeno raskrinkava privid o Stanivukovićevoj djevičanskoj dobroti.



Gdje je nestao Slobodan Vasković?

Novinari i blogeri poput Vaskovića neophodni su Bosni i Hercegovini. Neophodni zbog saznanja, smjelosti i hraborsti sa kojom rade i pišu. Neophodni zbog istraživanja i izvora. Neophodni zbog istine i slobode. Vaskovićeva tišina (ili utišanost) upravo je zato mnogo više od simbolike. Vaskovićeva tišina je poruka, poruka koju treba dešifrovati.