Geopolitička arhitektura savremenog svijeta je kompleksna i oblikovana brojnim faktorima koji utječu na globalnu stabilnost i sigurnost. U nastavku su ključni trendovi koji predstavljaju trenutnu geopolitičku scenu.

Reteritorijalizacija

U trenutnom globalnom kontekstu, reteritorijalizacija označava ponovno definisanje i jačanje granica. Suprotno od deteritorijalizacije, ovaj proces je potaknut faktorima poput antimigracijske politike. Početkom 2000-ih, povratak percepcije neprijatelja na međunarodnu scenu proizveo je kulturu straha od „drugih“. To je rezultiralo radikalnim mjerama prema migrantima, zatvaranjem granica, upotrebom bodljikave žice, pa čak i vojskom, u cilju sprječavanja prelaska državnih granica. Vlade ovakva djela pravdaju kao zaštitu granica i sigurnosti. Fokus na zaštitu granica je u Evropskoj uniji posebno izražen nakon ruske invazije na Ukrajinu. Države u Evropi, tradicionalno neutralne, sada se pridružuju NATO-u kako bi osigurale svoje granice. Primjer su Finska i Švedska, koje su nakon početka rata podnijele zahtjev za članstvo u NATO-u, čime su okončale svoju dugogodišnju neutralnost. Na Bliskom istoku teritorijalni sukobi i dalje traju, a promjene na granici su stalna prijetnja; dok je u Aziji pitanje Tajvana jedno od najznačajnijih. Sve to pokazuje koliko su granice važne i da deteritorijalizacija nije postojala u potpunosti već samo u određenim aspektima.

Multipolarnost

Da bi neka država postala hipersila, najveća sila svijeta, treba četiri vrste moći objediniti u jednu: vojnu, ekonomsku, kulturnu i političku. Od kraja Hladnog rata, Sjedinjene Američke Države su bile ta sila. Međutim, početak 2000-ih godina donosi promjene. Danas se svijet udaljava od unipolarnog prema multipolarnom poretku, gdje Kina, Rusija i Indija igraju ključne uloge. Multipolarizam doveo je do stvaranja novih saveza i rivalstava među državama.

Kina se smatra silom s najviše šansi da pretekne SAD. Ekonomski rast i ulaganje u vojnu snagu pozicioniraju Kinu kao supersilu. Njeni ključni ciljevi uključuju uklanjanje američkog utjecaja iz regije, posebno pripajanje Tajvana. Najžešća zaoštravanja između ove dvije sile su u tom području; ova konfrotacija sila može rezultirati novim, najopasnijim, žarištem na svijetu. Također, posjedovanje nuklearnog oružja se ne smije zaboraviti i potcijeniti u ovom slučaju. Dok Kina i na drugim pozicijama želi prestići SAD, kao što je preuzimanje primata nad UN-ovim misijama.

Indija se pojavljuje kao važni globalni igrač i ključna sila balansa protiv kineskog utjecaja u Aziji. Kao najmnogoljudnija zemlja svijeta od 2023. godine, zemlja velikog prostora i nuklearna sila, Indija ima mogućnost da se nametne kao globalna sila u budućnosti.

Rusija vješto koristi svoje energetske resurse i vojne kapacitete s ciljem proširenja utjecaja. Kao država s najvećim geografskim prostorom i bogatim prirodnim resursima, Rusija ima značajan ekonomski utjecaj u Evropi i Aziji. Njena težnja za izbacivanjem atlantističkih sila iz Evroazije je velika, a to je jedan od razloga za napad na Ukrajinu. Savezi s Kinom, Iranom, Sjevernom Korejom i drugim državama jačaju njenu poziciju u multipolarnom svijetu.

Neizostavno je spomenuti Evropsku uniju, koja se sve više pozicionira kao značajan akter, iako se suočava s brojnim izazovima kako unutar tako i izvan svojih granica. Različiti interesi među državama članicama često dovode do unutrašnjih nesuglasica, što usporava njen napredak i otežava donošenje jedinstvenih političkih odluka. EU se mora suočiti s izazovima očuvanju unutrašnjeg jedinstva dok istovremeno nastoji da se afirmiše kao relevantan globalni igrač u multipolarnom svijetu. Aspiracije EU ka globalnom pozicioniraju dodatno su se povećale nakon ruske invazije na Ukrajinu, koja je postavila EU u ulogu jednog od ključnih saveznika. Kroz slanje značajnih paketa novčane, vojne i humanitarne pomoći Ukrajini, EU je pokazala svoju spremnost da preuzme aktivnu ulogu u međunarodnim krizama i doprinose globalnoj stabilnosti.

Naoružanje i sigurnosne prijetnje

Svi ovi sukobi, savezi i netrpeljivosti dovode do sve većeg naoružanja država. Ulaganje u vojsku i oružje je sve veće, a države povećavaju svoje budžete kako bi se vojno osigurale i zaštitile. Zastrašivanje, nadmetanje, trke u naoružanju su u centru pažnje, što potvrđuje realističku teoriju međunarodnih odnosa.

Cyber napad je savremeni alat koji se koristi za napade na ključne infrastrukture, poput elektroenergetskih mreža i finansijskih sistema te postaje uobičajna pojava. Ovi napadi mogu izazvati ozbiljne posljedice. Cyber napadi izvode kako države tako i nedržavni akteri, što ih čini velikim izazovom za tradicionalne koncepte suvereniteta. S obzirom na to da je teško utvrditi izvore napada, preuzimanje odgovornosti dodatno komplikuju odnose među državama.

Svijet ispunjen napetostima i sukobima pruža plodno tlo za rast organiziranog kriminala, proliferaciju oružja, terorizma, trgovine ljudima i drogom, te druge prijetnje koje se dodatno razvijaju u takvim okruženjima.

Rast desnice i autoritarni režimi

Rast desnice je sve izraženiji u mnogim dijelovima svijeta i izaziva promjene u unutrašnjoj i vanjskoj politici tih zemalja. Ovi akteri se zalažu za nacionalističke politike, daleko od demokratskih načela. Multipolarizam je doveo do velike podrške desnici među građanima, što je izazov za budućnost. Autoritarni režimi su praćeni porastom rasizma, ksenofobije, islamofobije, antisemitizma i mnogim drugim negativnim trendovima.

Zaključak

Evidentno je da je geopolitička arhitektura veoma složena i oblikovana mnogim negativnim trendovima koji predstavljaju prijetnje za društvo i države. Ključno pitanje ostaje, da li će svjetski lideri uspjeti uspješno adresirati prisutne prijetnje ili će se trenutni, negativni trendovi pogoršati, vodeći ka daljim konfliktima i podjelama.