Veliki pozdrav dragi čitaoci, vaš amaterski babuka analitičar je tu sa novom škakljivom temom. Kao sav normalan svijet koji prati globalne vijesti, primjetili ste izjave Donalda Trumpa u kojima predlaže sebe za Nobelovu nagradu za mir. Nekad to provuče onako u šali, a nekada sa ozbiljnim tonom; skoro kao da naređuje Nobelovom komitetu da mu uruče nagradu. Volio bi Donald i tom Nobelu uvesti nove carine, ali pošto se radi o fondaciji, onda prijeti bojkotom i drugim sankcijama. I ko bi pri zdravoj pameti pomislio da Trumpa treba uopšte razmatrati za takvu nagradu!? Riječ je o čovjeku koji je svijet u godinu dana podijelio više nego ijedan drugi političar. Čovjek šalje nacionalnu gardu na ulice svojih gradova, prijeti susjednim državama vojnim udarom, snabdijeva Izrael oružjem od kojeg ginu civili u Gazi, pomaže Izraelu da napadne Iran i Katar, masovno deportuje Meksikance i uvodi carine državama širom svijeta. Jel vam se čini da je svijet mirniji od kako je Trump predsjednik?

Meni spontano pada napamet par ljudi koji tu nagradu istinski zaslužuju. Kao recimo Gretha Thunberg koja je dva puta sa međunarodnom flotilom pokušala da probije okupaciju Gaze. Oba puta je bila oteta i zadržana u izraelskom pritvoru. Pored nje, tu je također Franceska Albanese koja od početka genocida u Gazi ukazuje na zločine Izraelaca. Zbog svog aktivizma, obje rizikuju svoje živote, karijeru i reputaciju. Jer za Izrael one šire Hamasovu propagandu i velike su antisemitkinje. Još jedan kandidat je Norman Finkelstein. Američki intelektualac i aktivista koji je cijeli život proveo raskrinkavajući izraleski apartheid i represiju u Gazi i Zapadnoj obali. Tu su također novinarke Abby Martin, Naomi Klein, Gideon Levy ili bilo koji doktor volonter koji spašava živote u Gazi, a čije ime i ne znamo. Također, aktivisti Gaze poput mlade Bisan Owda koja dvije godine izvještava putem društvenih mreža o strahotama koje proživljavaju.

Ali u svijetu u kojem trenutno živimo, ne treba ništa da nas iznenadi, pa čak ni to da Donald Trump stvarno dobije tu nagradu. Netanjahu je, hvaleći svoje vojnike, također predložio IDF za Nobelovu nagradu. Oni su najhumanija vojska na svijetu jer bacaju letke i šalju SMS upozorenja prije nego što raznesu bolnicu. Ako je Nobela mogao dobiti Obama koji je za vrijeme mandata vodio dva rata, i ako je Nobela za književnost dobio negator srebreničkog genocida Peter Handke, zašto onda ne bi mogao ni razmaženi Trump ili IDF!? Henry Kissinger je dobio Nobelovu nagradu za pregovore u Vijetnamu dok je podržavao bombardovanje Kambodže. Gospođa Aung San Su Kyi je dobila Nobela za širenje demokratije, ali je uskratila prava Rohinjama. Ako uvjet za Nobela nije više mir, onda dozvolite da i ja predložim jednu organizaciju: Hamas!

Ako ćemo Hamas porediti sa izraelskom vojskom, onda nema sumnje ko svoje zarobljenike tretira humanije. Pogledajte samo video kada Hamas otpušta izraelske zarobljenike i usporedite to sa snimkom otpuštanja Palestinaca koje je Izrael držao u zatvorima. Većina izraelskih zarobljenika svjedoče kako su jeli istu hranu i spavali u istim sobama kao njihovi stražari, i da ih je najviše bilo strah da ne stradaju od izraelskog bombardovanja. Izjave zarobljenika su išle toliko u korist Hamasovaca da je izraelskim medijima zabranjeno da ih intervjuišu i objavljuju. Sa druge strane, Palestinski zarobljenici su mršavi, blijedi, istraumatizirani, te jedva stoje na nogama. Svaki put kada je predložen novi prijedlog za primirje, Hamas je prihvatio. A svaki put kada je došlo do kršenja primirja, to je bilo od strane Izraela. Trenutni mirovni sporazum nalaže totalno razoružavanje Hamasa i na to su pristali. Ovo je prvi put da jedna strana u sukobu pristaje da se razoruža vojsci koja aktivno sprovodi genocid.

Znate kako kažu „One man's terrorist is the another man's freedom fighter!“ Pa i naše partizane su nacisti nazivali teroristima. Isti put je prošao i Nelson Mandela koji je Nobela dobio sa zakašnjenjem 1993. godine. Mandela je do devedesetih bio na potjernicama kao terorista, da bi ga par godina kasnije svijet slavio kao heroja. Sa Talibanima je priča išla obrnuto. Dok su ratovali protiv Rusa bili su heroji, a kad su napali Amere, onda odjednom teroristi, e ne može tako. Ali izgleda da može. Vi ćete biti ono što Zapad kaže da jeste i bit ćete to dok oni ne odluče drugačije. Isto kao što je novi predsjednik Sirije prvo bio Al Kaidin terorista, a sad eno ga u New Yorku sjedi sa bivšim šefom CIA-e i ne pada mu napamet da napusti UN-ovu skupštinu dok Netanjahu drži govor. Vama sve ovo zvuči suludo i kao šega, al’ polahko… vidjet ćemo. Možda je, kako kažu komičari, samo „to soon“. Ali kada prođe koja godina, pa možda i koja decenija, kada svijet malo dođe sebi i uvidi nepravdu, tada možda stvarno vidimo Palestince u Oslu.