Oni makar nemaju svoje prste i brojeve, osim prstiju i brojeva u korupciji. Halalićemo, naši su.

Osvrnete li se makar ovlaš na bilo koji medij sa centralom u Federaciji BiH nemoguće je da ne uočite barem jedan naslov, rečenicu ili riječ u kojoj se ne spominje Stranka demokratske akcije. Hvali li ih ili kritikovali, redakcijski plaćenici i komentarski botovi rade na rezervacijama glasova u glavama birača, praveći tako uvertiru za jesen 2026. godine.


Učestalost pojavljivanja zelenih jurišnika prirodan je momentum u sklopu evolutivnog ciklusa pred predizborne kampanje koja u suštini predstavlja permanentno stanje, u trenutnoj fazi punoglavci gube repove.

Kao po Darvinovim skicama, politički organizam pokrenut glađu i nagonom za preživljavanje traži više i izvija šiju ne bi li se domogao spasonosnih plodova vlasti. Jednako tako i SDA širi čeljust stremeći ka zalogajima fotelja.

Osim stranačkih kadrova isturaju se i vanjski saradnici, ponajviše novinari i pravnici koji nemilice agituju, za sada indirektno, protiv Trojke, odnosno (namjerno ili slučajno) za SDA.

U toj igri kameleona najveće je iznenađenje Senad Pećanin, advokat i novinar koji je od zakletog neprijatelja Bakira Izetbegovića, koji je za njega bio intelektualno podkapacitiran, postao branilac najvećeg samoprozvanog političkog zatvorenika - Fadila Novalića.

Alijin amanet i mladi lavovi:

Haris Zahiragić, bivši gimnazijski čakijaš, a sada kantonalni zastupnik i mladi lav SDA, ne voli ženski fudbal. Za njega je ta disciplina nepopularna i neisplativa, te sebe smatra mjerodavnim da ocjenjuje opšte navike konzumenata sporta.

Zanemaruje lavić pritom činjenicu da je SFK 2000 (ženski fudbalski klup) najuspješniji sportskih kolektiv u kantonu, entitetu, ali i državi, sa najvećim brojem titula i mnogim mladim fudbalerkama koje je klub afirmisao. Sve je to za Harisa nebitno, jer ako ne gleda on - neće niko.

Ko zna, možda mu vjera brani da uživa u čarima fudbalske igre ako istu igraju žene.

Na sličan, ignorantan način pulen SDA postupa i sa kompletnom državom. Najsretniji bi bio kada bi se i ovo malo Bosne i Hercegovine moglo braniti iz jedne fotelje ili iz studija Klix-a. Sa guza na guz, sa kahve na kahvu, sa intervjua na intervju, a za domovinu ima vremena.

I Zahiragić je u pravu, jer ako njega ne zanima država - zašto bi zanimala druge? Ako se nije raspala za 1000 godina neće joj valjda ništa biti ni do izbora.

Istom ovom tehnikom fiksnog saburanja BiH brane i Zahiragićeve stranačke kolege, Šefik Džaferović, Šerif Špago, Safet Kešo i Edin Ramić i brojni drugi zastupnici na bilo kojem nivou vlasti koji sjede, navidaju, kontaju, a onda umorni od silnog razmišljanja jednom dovom otjeraju sve dušmane. Kao rukom odnešeni nestanu svi problemi zemlje i društva.

Na isti ovaj način, iz bonluka šeher Sarajeva, SDA brani i povratnike u Republici Srpskoj, povratnike koji su svedeni na statističku grešku bez mogućnosti da poboljšaju svoj status, vjerovatno je i to dio zavjeta Alije Izetbegovića, oca nacije koji se državu u amanet ostavio sinu razmetnome, ali i Redžepu Tajipu Erdoganu, naravno.

Trgujući interesima konformizma SDA je u manjem entitetu uzela onoliko koliko njoj treba, džemate i medžlise, te ponekog lokalnog odbornika, a po potrebi će sadakom SNSD-a zaposliti par svojih u entitetskim institucijama.

I dosta, neSDA Bošnjaci u RS-u neka se sami snalaze ili neka glasaju za Trojku, jer ništa im drugo ne preostaje.

Vertikalno i nikako drugačije:

Tokom tri godine vladanja Trojke u koaliciji sa SNSD-om i HDZ-om na nivou države, te samo potonjom strankom na nivou Federacije BiH, mnogo puta je spomenuta famozna sintagma: rekonstrukcija vlasti.

Od rekonstrukcije nije bilo ništa, jer su se SDP, NiP i Naša stranka učahurili u kabinetima, a svaki rizik od gubitka teško osvojenog mandata bio je isuviše velik.
Bakir Izetbegović, vrlo vjerovatno doživotni predsjednik SDA, na mogućnost prekompozicije vlasti odgovarao je staloženo, ali osvajački, naglašavajući kako njegova stranka u vlast može samo po vertikali, odnosno istovremeno i na nivou entiteta, ali i na razini države. Ovakva konstalacija nije bila nemoguća ni 2022. godine, jer SDA ima najveći pojedinačni broj mandata u oba parlamenta.



Ipak, Bakirovi stalni ljubavnici Dragan Čović i Milorad Dodik odlučili su da mu učine stratešku uslugu, pruživši mu priliku da bez odgovornosti vladanja, iz udobnosti opozicije efikasno uništava Trojku. Istovremeno im je i Trojka učinila uslugu, uništavajući samu sebe. Na ovaj način politička autodestrukcija mogla bi biti presudan faktor na predstojećim opštim izborima.


Pomoći će im i glasači, svojom sadističkom zaljubljenošću u svakodnevnu patnju prouzrokovanu politikom.

Stara ljubav zaborava nema i pakt sa šejtanom:

Vole se Bakir i Dragan. Vidi se to u pohotnim pogledima prema objektivu i žurno ispijenoj kafi, koja će svoj nastavak dobiti u novom koalicionom memorandumu. Nije to ljubav na prvi pogled, već na hiljadu i prvi, s tim što kada god se oni iznova zaljube, najviše stradaju glasači. Ni krivi, ni zaljubljeni, ali prezaduženi.



Njihov ljubavni trougao mnogo više liči na onaj Bermudski, jer u njemu nestaju ljudska prava, institucije, a na kraju i sami životi.


Jedna od sdaovskih novotarija je opsesivno zalaganje za proporcionalnost prilikom kadroviranja i zapošljavanja u državnim institucijama, ali i tokom izbora ministara u vijeću istih.

Kroz kritike dežurnih analitičara sa stranačkom pretplatom i učestala saopštenja za javnost SDA aktuelizuje problematiku legitimnog predstavljanja. Problem i jeste stvaran, ali navedene metode spontanu otkrivaju i licemjerje Bakira Izetbegovića, koji uprkos činjenici da je upravo dejstvo HDZ-a dovelo do stanja u kojem Bošnjaci kao najbrojnija etnička grupa imaju konstantni deficit svojih predstavnika u organima države.

Matematika legitimisanja na osnovu krvnih zrnaca, otijelotvorena u prvom u Hrvata srozala je i značaj glasova u izbornim jedinicama u kojima Bošnjaci predstavljaju većinu.

Ništa od spomenutog, kao ni inflacija ustašluka domaće proizvodnje neće spriječiti sina nacije da iznova sklopi pakt sa šejtanom, odnosno šejtanima, jer kada ustreba Bakirove nozdrve neće osjetiti ni smrad ksenofobije u ustima Milorada Dodika.

Patriotski zulum:

Ni u odnosu prema Bošnjacima SDA nije briljantna. Zli jezici bi u svojim sihirama rekli da je dobra samo sebi i Sebiji.

Uzmimo za primjer rezoluciju UN-a o genocidu u Srebrenici.

Stranka demokratske akcije već decenijama prilikom zaduživanja resora tokom raspodjele postizbornog plijena, stavlja šapu na ministarstvo vanjskih poslova i diplomatsko - konzularna predstavništva koja su pod palicom Bisere Turković korištena kao nagradni paket aranžmani za stranačke poslušnike. Na taj način je i Abdulah Skaka, ovjekoviječeni borac protiv antifašizma, dobio mjesto ambasadora u Kataru 2022. godine.
Od silne borbe za diplomatiju SDA je uspijela da postavi samo jednog svog čovjeka, odnosno svoju ženu, gospođu Turković na mjesto ministrice vanjskih poslova. Prije nje tu su bili Crnadak, Alkalaj, Ivanić, Lagumdžija u dva mandata, te ratni zločinac Jadranko Prlić. Potonji je ovaj resor zadužio za vrijeme prve poslijeratne koalicije SDA i HDZ-a. Toliko o brizi za interese države, proporcionalnost i legitimno predstavljanje.

Sa druge strane, Trojka, odnosno Trojanski konj, kako vole da tepaju vladajućima, uspijela je bez obzira na sve svoje nesposobnosti da se izbori za rezoluciju o genocidu u Srebrenici. Reviziju presude o tom istom genocidu je, koliko nas kratkotrajno pamćenje služi, Bakir Izetbegović proćerdao, radi par bodova u zvaničnom Beogradu i tobožnog mira u regiji.

Posmatrano tako čak ni Milorad Dodik nije učinio ništa manje ili ništa više za ili protiv BiH, nego što je to učinila SDA.

Bolje je pitanje kakav je to zulum Dodik počinio nad Bošnjacima, a da ga Bakir u tome već nije prestigao?

Nije Milorad molio Aleksandra da se ne ljuti zbog pomena revizije, već muftija Safet Softić.



Dubl Dodik - Izetbegović stoga je poguban po Bošnjake, znatno pogubniji nego po Srbe, u svakom slučaju, jer se SDA ne pita ništa na nivou entiteta Republika Srpska, dok se SNSD pita i moli za SVE na nivou države.

Opozicija sa vladajućim iskustvom:

Segment opozicionaštva i to veoma kvalitetnog jedina je stvar u kojoj je SDA dobra i za razliku od opozicione Trojke iz RS-a, znatno efikasnija. Ipak, se radi o stranci koja ima stalnu, čvrstu bazu glasača i kvalitetnu partijsku infrastrukturu, te naravno podršku u vidu spavača pozapošljavanih u javnim preduzećima i institucijama na svim postojećim nivoima vlasti.
Upravo je zbog navedenih faktora stranka bračnog para Izetbegović, uspješnija od bilo koje druge opozicije.

Ono što se zaboravlja jeste činjenica da su kadrovske, korupcione ili operativne greške kojima svjedočima kroz rad Trojke, iste ili slične onima koje je pravila SDA.

Lako je pekaru da kod kuće mjesi pogaču, kada na poslu pravi hljeb.

Magija opozicionih poteza najveće bošnjačke stranke krije se u činjenici što mogu da pretpostave gdje, kada ili zbog čega Trojka griješi, a ukoliko ne predvide sami, javiće se već neko od insajdera. Ovakav model korigovanja vlasti uopšte nije loš, ali kada se koristi samo i isključivo u interesu građana, a ne samo i isključivo kao alat ponovnog osvajanja fotelja.



SDA ovakva kakva jeste, sa Bakirom Izetbegovićem na čelu ne predstavlja budućnost.
Trojka ovakva kakva jeste, a naročito SDP na čelu sa Nerminom Nikšićem ne predstavlja budućnost, ali ćemo zahvaljujući njihovom obostranom talentu da budu nesposobni kada vladaju biti dovedeni u situaciju da i 2026. godine od dva zla, biramo ono manje.
Ovog puta bismo čak mogli odabrati i ono veće zlo.