Halal olsun Draško, hvala ti što si sakupljajući političke poenčiće otkrio još jedno lice banjalučkih muslimana, lice bez stava, karaktera i kičme, lice koje će halapljivim ustima proždrati i posljednju zeru dostojanstva, dok ga sa visine posmatra mural čistača Turaka - Ratka Mladića.
Iftar - politička sofra:
U nedostatku komemoracija, konferencija, samita ili gluho bilo otvaranja fabrika, političari diljem Bosne i Hercegovine koriste iftare kao priliku za propagandno djelovanje. Duh ramazana će, uz zveckanje kašika i pucketanje mikrofona donijeti po neki glas, a dok budu jeli na sopstveni račun, misleći da ih časte vlastodržci, (ne)vjernici i glasači zaboravljaju da je i laž grijeh, jednako kao i omršćavanje tokom posta. Žvakanje hrane i žvakanje laži, kako svojih, tako i tuđih, jednako je zloćudno.
Iftar kao politički poligon ne koriste samo bošnjački politički predstavnici, već i srpski, ali i hrvatski. Među onima koji tradicionalno iftare sa svojim sugrađanima je i gradonačelnik Banjaluke - Draško Stanivuković.
Petrićevačkom princu nije toliko, ako je uopšte stalo do iftara i fabrikovane ramazanske atmosfere u gradu iz kojeg su muslimani sistematski odstranjivani, kao maligno tkivo, koliko mu je važno da kroz igrokaz o dobrom domaćinu otvorenog srca i raširenih ruku, osnaži mit o toleranciji i suživotu.
Ipak, slučaj iftara u organizaciji banjalučkog gradonačelnika mnogo više govori o banjalučkim muslimanima, Bošnjacima, koji se za kus supe, komad mesa i gutljaj kaf(h)ve saginju pred čuvarom ratnozločinačke retorike. Čovjekom koji svojim licima i (ne)dijelom brani lica i (ne)dijela ratnih zločinaca.
Zbog kratke i šture pameti, treba napomenuti:
Mural posvećen Ratku Mladiću u banjalučkom naselju Mejdan idalje nije uklonjen, a neće ni biti. Njegovo ocrtavanje odlukom Suda BiH nije krivično djelo.
Mural namijenjen safari - četniku Slavku Aleksiću takođe postojano ukrašava kolorit veličanja krvnika.
Mural u čast Draže Mihailovića i Momčila Đujića idalje je tu, u Banjaluci.
Ulica četničkog ideologa Stevana Moljevića nije promijenika naziv, kao ni Ravnogorska, a ni neće, bez obzira na svakogodišnje, stanivukovićevske iftare.
ALI, Draško Stanivuković nije jedini krivac za sve gore navedeno. Krive su prijašnje gradske administracije predvođene kadrovima SNSD-a, no ponakviše su krivi Bošnjaci koji žive u Banjaluci.
Nije Draško kriv, mi smo go...
Ako vas imam dočekao srdačno, sa smješkom koji isijava (straho)poštovanje, tom nemuštom gestikulacijom rekao vam je da niste krivi. Upravo je tako Stanivukovića dočekao jedan od banjalučkih imama - Admir ef. Blitović. Ovjereni hadžija bio je kodomaćin sinoćnjeg iftara u hotelu Bosna (namjerna simbolika).
Uz efendiju i gradonačelnika, iftaru je prisustvovala i Milada Šukalo - projekt menadžerica grada, koja po potrebi presvlači etničke dresove. Od Bošnjakinje iz Konjica, ćerke borca ARBiH, zlatnog ljiljana, postala je desna ruka glorifikatora etničkog čišćenja.
Sljedeći put kada gradonačelnik najavi podebljavanje murala ili izrekne negaciju kao prefiks genocida u Srebrenici, na iftaru prisutni Bošnjaci neće se pobuniti, jer ipak je gradonačelnik organizovao iftar, a ramazan je svakako mjesec oprosta, pa i ako mu se povremeno potkrade zahvalnost nekom od krvoločnih heroja, biće mu oprošteno. Licemjerije i očna glad često su znatno snažniji od zdravog razuma.
Ovaj iftar, ali mnogi drugi društveno - politički događaji kojima se nipodaštava BiH proći će bez odgovarajuće reakcije, jer banjalučki Bošnjaci su navikli da gutaju. Iftarsku sofru ili Mladiće i Draže, sasvim je svejedno - sve su to Allahova ili Draškova davanja.
Zaokuplja vas nadmetanje u gomilanju sve dok grobove ne posjetite.
