Vojska na čekanju — i granice zapadnog narativa
Širom sjeveroistočne Sirije, iza betonskih zidova i bodljikave žice, ostaci Islamske države nisu poraženi — oni su zatočeni. Hiljade bivših boraca i desetine hiljada članova njihovih porodica i dalje su zatvoreni u zatvorima i kampovima koje kontrolišu Sirijske demokratske snage (SDF) — oružana organizacija koju Turska i sirijske vlasti u Damasku klasificiraju kao terorističku, a koju Sjedinjene Američke Države vojno i finansijski podržavaju. Ova struktura odigrala je ključnu ulogu u slomu teritorijalnog “kalifata” ISIS-a 2019. godine. Podpomognuta od spasioca svijeta -Nevini i vječna žrtva danas genocidni Izrael & zajedno sa svjetskim policajcem SAD-om.

Zapadni zvaničnici ove zatočenike opisuju kao egzistencijalnu prijetnju. “Imamo ogromne brojeve u našim zatvorima i to predstavlja trajnu prijetnju,” izjavio je komandant SDF-a, general Mazloum Abdi, za NBC News — u ime formacije koju Ankara i Damask smatraju terorističkom — ponavljajući stavove američke vojske koja je zatvorsku populaciju opisala kao doslovnu “ISIS vojsku” u pritvoru.

Međutim, kako se rat u Siriji privodi kraju te ulazi u novu fazu nakon pada vlade Bashara al-Assada, i dok Washington preispituje svoje regionalne obaveze, kritičari tvrde da dominantni zapadni narativ o ISIS-u — ko ga je stvorio, ko ga je omogućio i ko danas ima koristi od njegovog zadržavanja — zaslužuje ozbiljno preispitivanje.

Vojska iza rešetaka
Zvanične procjene SDF-a — organizacije koju Sirijska država i Turska smatraju terorističkom — kao i koalicije predvođene SAD-om navode da se oko 10.000 osumnjičenih boraca ISIS-a nalazi u 28 pritvorskih objekata širom sjeveroistočne Sirije. Najveći među njima je zatvor Al-Sina u blizini Hasake, u kojem su zatvorene hiljade muškaraca zarobljenih tokom posljednjih bitaka protiv ISIS-a. Prenatrpane ćelije, propala infrastruktura i ponovljeni pokušaji bijega naglašavaju krhkost ovog sistema ili ponovno aktiviranje po nalogu istih onih koji su ih stvarali,dovodili, naoruzavali, kasnije ubijali, pa hapsili, pa sada šta već budu nove potrebe “Velikog Izraela”

Međutim, drugi mediji i regionalni analitičari iznose znatno veće procjene, tvrdeći da se do 40.000 ISIS-om povezanih muškaraca može nalaziti u četiri glavna zatvora pod kontrolom SDF-a, odnosno organizacije koju Damask i Ankara označavaju kao terorističku. Ovi brojevi su sporni i nisu potvrđeni od strane američke vojske, ali se često navode u nezapadnim i alternativnim medijima kao dokaz da je stvarni obim zatočene snage znatno veći nego što se javno priznaje.

Krhkost sistema postala je očigledna 2022. godine, kada su borci ISIS-a izveli koordinirani napad na zatvor Al-Sina, ubivši desetine čuvara i oslobodivši stotine zatvorenika, prije nego što je pobuna ugušena uz direktnu vojnu podršku Sjedinjenih Država snagama SDF-a, koje sirijska država ne priznaje kao legitimnu sigurnosnu strukturu. “Ako pronađu izlaz,” rekao je Abdi, “ISIS će se moći reorganizovati i ponovo uspostaviti.” Da li je ovo najava vec poznatog scenarija istih režisera?

Al-Hol i Roj: Zadržavanje ili inkubacija? Dvadeset šest milja istočno nalazi se kamp Al-Hol, u kojem živi oko 40.000 ljudi, prema podacima Ujedinjenih nacija. Oko 93% stanovnika su žene i djeca, većinom rodbina boraca ISIS-a. Humanitarne organizacije procjenjuju da je između 8.000 i 10.000 stanovnika direktno povezano s ISIS-om, bilo kao supruge, udovice ili djeca odgajana pod ideologijom ove grupe. Ili postoji strah stvaraoca ISIS-a da bi po oslobadjanju isti mogli obznaniti i progovoriti o učesću zapadnih obavjestajnih sturktura u razaranju i strateskoj potrebi za postojanjem ISIS-a radi ostvarivanju americkih kao i izraelskih vanjsko politickih ciljeva. Mrtva i zatvorena usta ne govore.

Još istočnije, kamp Roj drži dodatnih 2.000 do 2.500 ljudi, uglavnom stranih porodica ISIS-a premještenih iz Al-Hola ili novozatvorenih. Oba kampa nalaze se pod kontrolom SDF-a — strukture koju Damask smatra ilegalnom i terorističkom organizacijom, dok Zapad s njom sarađuje kao sigurnosnim partnerom.

Direktorica kampa Al-Hol, Jihan Hanan, opisala je kamp kao “jedan od najopasnijih kampova na svijetu”, navodeći ubistva, krijumčarenje oružja i nasilno nametanje ekstremističkih normi unutar kampa. Naravno samo za oči, uši, publiku i čitaoce u genocidnom Izraelu i Americkoj publici.

Djeca koja odrastaju u Al-Holu otvoreno skandiraju ISIS-ove slogane i koriste simbole te grupe.
Kako ako su pod nadzorom velikog brata?

Žene koje odbacuju ideologiju suočavaju se s prijetnjama i nasiljem. Uz minimalno obrazovanje, oskudne resurse i bez jasne pravne budućnosti, kritičari tvrde da kampovi funkcionišu manje kao humanitarno rješenje, a više kao skladišta neriješenih političkih problema.

Ko priča priču — i ko dobija pristup?
Izvještavanje o ovim zatvorima i kampovima gotovo u potpunosti dominiraju zapadni mediji, naročito američke kuće. Među najistaknutijim novinarima kojima je više puta omogućen pristup nalaze se Richard Engel, glavni dopisnik NBC Newsa, i Timour Azhari, viši dopisnik Reutersa.

Obojica su javno govorila o jevrejskom porodičnom porijeklu, ponosu ili naslijeđu i proveli su karijere izvještavajući za velike zapadne platforme usklađene s američkom kao i izraelskom vanjskom politikom.

Porijeklo nije bitno - da ne bi bili anti-semiti …. sasvim slučajno a mnogo je slučajnosti.

Iako samo porijeklo ne implicira pristrasnost, kritičari tvrde da je sam pristup političko pitanje. Nezavisnim arapskim, Sirijskim ili nesvrstanim novinarima nije se omogućilo da ulaze u objekte koje kontroliše SDF — organizacija koju Sirijska država i Turska smatraju terorističkom.
Rezultat je narativ filtriran gotovo isključivo kroz zapadne institucionalne medije.

Ova neravnoteža potaknula je skepticizam među komentatorima, uključujući kritičare i ličnosti poput Georgea Gallowaya, koji tvrde da uloga SDF-a kao dugoročnog “čuvara” ISIS-ovih zatočenika — umjesto transparentnih međunarodnih suđenja ili repatrijacije — stvara stratešku polugu za Washington, Tel Aviv i njegove saveznike.

Preispitivanje porijekla: alternativno izvještavanje i dokumentarci
Pored pitanja pristupa, alternativni mediji, dokumentarni filmovi i sudski zapisi već dugo postavljaju neugodna pitanja o porijeklu ISIS-a i ulozi zapadne politike u stvaranju uslova za njegov uspon.

Dokumentarci poput “Bitter Lake” Adama Curtisa (BBC), istraživački radovi Seymoura Hersha, te deklasifikovani dokumenti američke Odbrambene obavještajne agencije (DIA) iz 2012. godine, ukazali su na to kako su zapadna i zaljevska podrška naoružanoj opoziciji u Siriji stvorile okruženje u kojem su džihadističke frakcije procvjetale.

ISIS kao trajno opravdanje?
Danas ISIS više ne kontroliše teritoriju, ali njegovo kontinuirano postojanje — zadržano, ali neriješeno — ostaje centralno u argumentima za nastavak američkog vojnog prisustva u Siriji i saradnju s SDF-om, kojeg Damask i Ankara smatraju terorističkom organizacijom.

Kritičari tvrde da trajna kontrola bez rješenja ima političku funkciju: opravdava strano vojno prisustvo, disciplinuje neposlušne vlade i oblikuje javno mnijenje kroz stalnu sigurnosnu prijetnju.

Multipolarno pitanje Dokaz koordinisane zavjere o stvaranju ISIS-a u službi cionističkog i sada vec genocidnog režima u Tel Avivu ili tzv. Izraelu.

U multipolarnom svijetu, svijet odbija prihvatiti još jedan zapadni narativ kao konačan.
Pogotvu nakon laži o ratu u Iraku, e-mailova Clintonke i svrgavanju Muamera Gadafija, kukavičkog povlacenja i poraza marinaca u Afghanistanu i mnogih ratnih zločina počinjenih u istim sukobima od strane “Saveznika”

U Sirijskim zatvorima i kampovima — koje kontroliše organizacija koju centralna Sirijska država ne priznaje i klasificira kao terorističku — jedna vojska ostaje u neizvjesnosti. Da li ona predstavlja stvarnu tempiranu bombu ili problem koji se namjerno odgađa iz strateških razloga zavisi ne samo od dešavanja na terenu, već i od odluka donesenih u Washingtonu — i od toga koje su priče dopuštene da budu ispričane.

Sve više se širi paralelni narativ među kritičarima zapadnog intervencionizma: da se ponovni uspon ISIS-a ne samo strahuje, već i očekuje — pa čak i potencijalno instrumentalizira.

Prema tom viđenju, dugotrajno pritvaranje hiljada ISIS-ovih boraca pod nadzorom SDF-a — terorističke organizacije u očima Damaska i Ankare. Otvara ključno političko pitanje: da li su ti zatvorenici zaista zadržani radi sigurnosti, ili čekaju trenutak kada će ponovo biti potrebni alat saveznika SAD-a i Izraela ?