Unutarstranački izbori Socijaldemokratske partije (SDP) Unsko-sanskog kantona održani 15. decembra 2025. godine u jednom likalnom "bircuzu" na perifiji grada Bihaća, pokazali su sve ono što članstvo i javnost često kritikuju: formalnost, predvidivost i potpuni nedostatak istinske demokratske konkurencije. Od 300 registriranih delegata, prisutno je bilo svega 185 – dovoljno da se “odradi” izborni ritual, ali premalo da se priča o stvarnoj legitimnosti procesa.

Centralna figura današnjeg izbora bio je jedini kandidat – aktuelni zastupnik u skupštini Unskog-sanskog kantona i prema nezvaničnim informacijama pod istragom POSKOK-a Almin Hopovac. Bez konkurencije, bez debate, bez pitanja o viziji stranke i njenom budućem političkom smjeru, izbor je protekao u maniru koji više podsjeća na rigidne komunističke režime nego na suvremenu demokratsku stranku u Evropi. Formalno, proces je bio uredan, ali suštinski, riječ je o ceremoniji potvrđivanja već unaprijed dogovorene volje elite.

TEKST SE NASTAVLJA ISPOD PRINTSCREENA - Izvor: istraga.ba



Atmosfera na izvještajnoj konferenciji – stranačkim izborima bila je distancirana od ideje unutrašnje demokratije. Delegati su bili pozvani da potvrde kandidata, a ne da izaberu između različitih programa ili političkih vizija. Svaka mogućnost kritičkog mišljenja ili alternativnog prijedloga praktično je eliminisana i ugušena u samo početku. Pitanje se samo nametnulo: da li SDP Unsko-sanskog kantona provodi unutarstranačke izbore ili organizuje političku predstavu u kojoj je sve već unaprijed odlučeno?

Ova situacija nije izolirani incident, već simptom dubljeg problema. SDP USK, stranka koja se deklarativno zalaže za socijalnu pravdu, transparentnost i participativnu politiku, pokazala je da u praksi prioritete diktiraju partijske elite iz centrale SDP BiH. Procedura izbora, u kojoj je jedini kandidat potvrđen gotovo automatski, pokazuje da je partokratija postala dominantni princip odlučivanja – sistem u kojem stranačke strukture vladaju nad članstvom, a ne obrnuto.

Neprisutnost više od 100 delegata dodatno naglašava problem. Što je važnije, njihovo odsustvo nije samo statistički podatak, već simbolički pokazatelj gubitka interesa i povjerenja u unutarstranačku demokratiju. Kad proces izbora svodi se na formalno podizanje ruku za jednog kandidata, članstvo gubi osjećaj da njegova participacija može imati stvaran utjecaj.

Upućeni izvori unutar SDP USK ističu da je izbor Almina Hopovca bio planiran i kontrolisan mjesecima unaprijed iz Sarajeva. Stranačka infrastruktura, komunikacija s delegatima i logistika izvještajen konferencije funkcionirali su savršeno – ali samo da bi se osiguralo da ništa ne poremeti unaprijed zacrtani ishod. Ovo je klasičan primjer kako partokratija guši unutrašnju demokratiju: sve djeluje legalno i proceduralno, ali demokratska suština je potpuno odsutna.

Rezultat izbora je stoga predvidljiv: Almin Hopovac izabran je predsjednik SDP USK. Formalno, sve je u skladu sa statutom stranke. Suštinski, stranka je potvrdila kontinuitet elitističke kontrole nad odlučivanjem. Članstvo je, u najboljem slučaju, promatrač ceremonije; u najgorem, puki instrument legitimizacije već odlučenih odluka.

Ono što zabrinjava nije samo jedinstvo kandidata ili manjak prisutnih delegata, već činjenica da se unutarstranačka politika svodi na ritual, a ne na debate i političke ideje. SDP Unsko-sanskog kantona danas je pokazao da, dok formalno propagira demokratske vrijednosti, u praksi je zarobljen u modelu odlučivanja nalik na rigidne režime prošlog stoljeća – gdje su partijski komiteti (SDP BiH) apsolutno dominantni, a članstvo je gotovo nebitno.

Na koncu, izbori SDP USK nisu bili test političkog programa, već potvrda partijske strukture i moći. Pitanje koje ostaje otvoreno glasi: koliko dugo članstvo može ostati pasivno dok stranačka hijerarhija odlučuje umjesto njega? Dok se ceremonijalni izbori nastavljaju, demokratija unutar stranke sve više postaje farsa.