Regija Hercegovina (Federacija BiH), konkretno gradovi Livno, Grude, Široki Brijeg i Tomislavgrad, domaćin je mnogim međunarodnim kompanijama koje su otvorile svoja predstavništva u Bosni i Hercegovini. Ove kompanije prepoznale su strateški značaj regije, koja postaje sve važnija u logistici i proizvodnji. S obzirom na povoljan geografski položaj i prometnu povezanost s Hrvatskom, ova ulaganja predstavljaju priliku za stvaranje ekonomski stabilne regije koja može postati ključni centar trgovine i industrije.

Međutim, glavna prepreka za dublje povezivanje regije s ostatkom svijeta je zastarjela infrastruktura. Projekt izgradnje pruge Knin (Hrvatska) – Livno (Bosna i Hercegovina), čija se vrijednost procjenjuje na između 700 milijuna i 1,05 milijardi eura, predstavlja ključnu investiciju. Hrvatska, kao članica Europske unije, imat će priliku lobirati za sredstva iz EU fondova za izgradnju ove pruge. Ovaj projekt nije samo ekonomski isplativ, već i strateški važan za sigurnost i stabilnost cijele regije. Dok regionalni rivali nastoje preusmjeriti robne tokove, izgradnja ove željezničke vertikale postaje ključna za očuvanje konkurentnosti hrvatskog logističkog prostora.

Iako Rijeka i Ploče već godinama nastoje zadržati dominaciju na tržištu kontejnerskog prometa, Šibenik se, s druge strane, profilira kao "agilna boutique luka", specijalizirana za određene vrste tereta, poput proizvoda drvne i prerađivačke industrije iz BiH. S novim pristupima, poput digitalizacije granica i outsourcinga administrativnih procesa, Šibenik nudi najbrži i najefikasniji put za specijalizirane terete prema tržištima Sjeverne Afrike i Bliskog istoka.

Analiza Geoekonomskog ureda i istraživanja provedena na Sveučilištu u Mariboru ukazuju na to da se odgovor krije u revalorizaciji Šibenika. Dugo vremena zarobljen u “turističkoj monokulturi”, Šibenik je zanemario svoju prirodnu ulogu – biti maritimna vrata za Kanton 10. Livno, Tomislavgrad i Kupres nisu samo pasivno zaleđe; to su energetski i sirovinski bazeni čiji potencijal trenutno guše visoki transportni troškovi. Izvor: Poslovni.hr, 01.03.2026.godine

No, dok Hrvatska izgrađuje svoje glavne prometne pravce, Unska pruga, koja povezuje Bihać i Knin, još uvijek čeka na potrebnu pažnju i ulaganje. Iako ova pruga ima značajnu povijest, već dugo nije bila modernizirana. Početak izgradnje pruge Knin – Livno mogao bi dodatno marginalizirati Unski pravac, koji bi, zbog nedostatka ulaganja, mogao potpasti u zaborav. Ovaj izostanak investicija u Unski pravac dovodi do smanjenja povezanosti zapadnog dijela BiH s ostatkom Hrvatske, stvarajući još veći jaz u regionalnoj povezanosti.

TEKST SE NASTAVLJA ISPOD PRILOGA

Unska pruga – simbol zapostavljenosti i propuštenih prilika

Prije rata na području ex.Jugoslavije, Unskom prugom svakodnevno je saobraćalo više od 70 vozova, a godišnje se prevozilo oko 6,5 milijuna tona tereta i 1,5 milijuna putnika. Bila je to ključna žila kucavica privrede Krajine, poveznica između Jadranskog i Crnog mora, koja je omogućavala nesmetan protok roba i ljudi. Osim što je bila temelj trgovine i industrije, pruga je predstavljala osnovu za zapošljavanje i demografski opstanak ovog kraja. Krajina je živjela od svoje prometne povezanosti, koja je omogućavala razvoj, napredak i stabilnost u privredi i životnim uvjetima.

Međutim, u današnjoj postratnoj stvarnosti, Unska prug postala je simbol izolacije i zapostavljenosti. Umjesto da bude pokretač razvoja, ona je postala podsjetnik na bolja vremena koja su prošla. Zastarjela infrastruktura, nedostatak ulaganja i politička obećanja bez pokrića stvorili su uvjete za masovno iseljavanje i stagnaciju u ovom dijelu BiH. Krajina, koja je nekada bila povezana s najvažnijim prometnim i trgovinskim centrima, danas je suočena s gubitkom tih veza i sve većim iseljavanjem mladih. Ova pruga, koja je nekoć bila simbol prosperiteta, sada svjedoči o propuštenim prilikama i neiskorištenom potencijalu.

Ministar Forto i njegova obećanja

Potpisivanje ugovora o dodjeli sredstava za izradu idejnog rješenja za stavljanje u funkciju Unske pruge od strane ministra komunikacija i prometa BiH, Edina Forte, i generalnog direktora Bosanskohercegovačke željezničke javne korporacije, Safeta Sinanovića, 22. prosinca 2025. godine, predstavlja još jedno u nizu političkih obećanja koja, nažalost, ne zadovoljavaju stvarne potrebe i zahtjeve regije. Dodjela sredstava u iznosu od 200.000 KM za izradu idejnog rješenja, iako može izgledati kao korak naprijed, zapravo ne može sakriti duboku prazninu koja prati sve dosadašnje aktivnosti vezane uz izgradnju Unske pruge.

Kritičari će se složiti da je ovaj iznos, u odnosu na značaj same infrastrukture i velike investicije potrebne za revitalizaciju pruge, samo kap u moru. Iako se može smatrati formalnim početkom procesa, ostaje pitanje: zašto je toliko dugo trajao proces donošenja odluka i dodjele sredstava, dok regija i dalje pati od kroničnog zapostavljanja? Edin Forto, kao ministar odgovoran za prometnu infrastrukturu, pokazao je manjak konkretnih rezultata u pogledu ulaganja u projekte poput Unske pruge, dok politički pritisci i populistička obećanja ostaju mrtvo slovo na papiru.

Zastoj u razvoju ove ključne prometne arterije, koja povezuje zapadnu Bosnu s Hrvatskom, izravno se odražava na gospodarski i demografski pad Krajine. Trideset godina stagnacije, bez konkretnih investicija i strategija izgradnje, jasno ukazuje na političku nesposobnost da se prepozna važnost Unske pruge, koja je vitalna za regionalnu povezanost i budući razvoj.

Stoga, dodjela 200.000 KM za izradu idejnog rješenja može izgledati kao simbolički korak naprijed, no zapravo je samo još jedno političko obećanje koje teško da će donijeti stvarne promjene na terenu. Ministar Forto i njegovi saradnici trebaju shvatiti da simbolična ulaganja u analize i planove neće oživjeti prugu Bihać – Knin, koja, bez konkretnih i dugoročnih ulaganja, neće moći konkurirati novim prometnim pravcima poput Livno – Knin. S obzirom na strateški značaj Livno – Knin, koji bi mogao preusmjeriti prometne tokove i povezati regiju na potpuno novi način, Unska pruga bi mogla ostati potpuno zapostavljena. Bez ozbiljnijih investicija i konkretnih mjera izgradnje, Unska pruga riskira da postane neodrživa, a cijela regija zapadnog dijela BiH suočava se s mogućnošću gubitka ključne prometne veze s Hrvatskom.

U konačnici, Hrvatska mora redefinirati svoju logističku politiku i strategiju kako bi postala ključni igrač na regionalnoj i globalnoj razini. Izgradnja pruge Knin – Livno, uz lobiranje za sredstva iz EU fondova, bit će presudna za ostvarenje tog cilja. Međutim, kako bi se osigurao ravnoteženi razvoj, potrebno je ulagati i u manje razvijene pravce, poput Unske pruge, kako bi svi dijelovi regije mogli ravnomjerno sudjelovati u novim ekonomskim i logističkim tokovima.